Godine zajedničkog života su razvodnile bračni odnos, a priznanje supruge da zamišlja drugog muškarca dok vodi ljubav je dovelo vezu u krizu. Par je rješenje pronašao u žestokom seksu, no boje se da ne pređu granicu. Odgovor zna Nikolina Pišek.

U braku smo 16 godina, a zajedno cijelu vječnost. Imamo dvoje djece koja su lijepa, pametna i odrasla te sve više vremena jedno za drugo. Prije nekoliko godina naš se odnos jako razvodnio, a nestali su i nestašni izleti u prirodu, na parkinge i sl.

Bio sam uvjeren da me vara i da ima drugog, no onda je priznala da ponekad zamišlja druge muškarce dok vodimo ljubav. Došli smo do ruba i gotovo se razišli. Nismo znali kako naprijed. Nestala je toplina i ono malo želje, a seks je postao povremeno ‘pražnjenje’. Shvatili smo da ovako ne ide dalje i sjeli za stol. Našli smo kompromis i dogovor. No sada ne možemo spoznati gdje je granica jer sloboda je fenomenalna, ali i u drugu ruku dosta opasna. Seks je fantastičan i ta neka nova dimenzija je iznjedrila neviđenu strast, samo što smo sad jako povezani na fizičkoj, a nikako se ne možemo uskladiti na mentalnoj razini. Strah me da bi nas igrice mogle skupo stajati ako pokušamo nešto što izgleda skroz ludo i da ćemo dovesti u pitanje nešto puno ljepše i konkretnije od trenutka strasti.

 Iz ove konfuzije razmišljanja, pitanja i nedoumica, najjasnije proizlazi činjenica da se ti nikakao ne možeš pomiriti da se ljudi i u vezi mijenjaju, razvijaju i sazrijevaju. Teško se nositi s činjenicom da se i odnos dvoje ljudi mijenja, da se metamorfozira u neke nove oblike, i iako smo oboje teoretski spremni na tu činjenicu, i nismo zadovoljni razvojem našeg odnosa, ne znamo kako to spriječiti.

Spriječiti se ne može. Može se naučiti prihvaćati, komunicirati, pokušati shvatiti partnera, i nastojati da se u procesu ne udaljimo previše.

Ako nama i našim odnosima dominiraju kolektivne uloge ili nesvjesni jezik nagona, ono što živimo u ljubavnom i bračnom zajedništvu samo je farsa.

Vi ste zajedno dugi niz godina, od rane mladosti. Koliko god to lijepo i idilično zvučalo, pred vas je vaša ljubav stavila tešku kušnju, cijeli životni put koji bi vaša veza trebala izdržati, unatoč vašem odrastanju, neiskustvu, znatiželji, iskušenjima sa svih strana.

I koliko vidim, jedini problem ovdje ima moja malenkost, odgovarajući na tvoje pismo. Vas dvoje, čini mi se, svoje probleme rješavate sasvim uspješno. ‚Neiskusna’ i ‚nesamosvjesna’ supruga koja je cijeli život bila posvećena obitelji sama je intuitivno pronašla izlaz iz zakučastog labirinta svojih strahova i nezadovoljstava.

Djeca su odrasla. Njezina je uloga majke u najzahtjevnijem segmentu odrađena i ona se može bez imalo grižnje savijesti posvetiti realizaciji svojih snova i ambicija. Ja je nikakao ne bih nazvala, kao ti, ženom s nedostatkom samopouzdanja.

Potrebno je mnogo hrabrosti za sjedanje u školske klupe sa studentima koji su zamalo vršnjaci tvoje djece. Većina ljudi bi zaključila da je njihov time slot istekao, i da se nikada neće realizirati na poslovnom planu. Većina bi odustala od svojih ambicija. Ali ne i tvoja supruga... Ljudi koji ne odustaju od svojih snova sretni su ljudi, samo ih je malo teško pratiti na njihovu putu.

To donekle naslućujem, jer jednog sanjara i hodača po žici kod kuće imam i ja. Donedavno me beskrajno frustriralo što uporno zaboravlja moj rođendan, što i dan danas vjerojatno misli da se hladnjak puni sam od sebe čarolijom, i da se kuća čisti sama poput onih novih samočistećih pećnica, čiji mi koncept, iskreno, kao rođenom skeptiku i pragmatiku, nikada nije bio jasan.

Bilo je trenutaka kada sam ga bila u stanju ostaviti zbog tisućitog para prljavih čarapa koji se klatari na sjenilu stolne lampe, dok on, veseo i nevin kao djetešce, sa širokim osmjehom planira novu avanturu na granici nemogućeg. Od svojeg ushita nije stizao vidjeti moju frustraciju.

Tako si vjerojatno i ti, pretrpan poslom izgubio iz vida potrebe svoje žene, misleći da je briga za financije obitelji dovoljan ulog u vašu budućnost. Ali, nažalost nije... Vaša je sreća da ste i u totalnoj krizi u bračnom krevetu pronašli način kako vratiti staru strast pogubljenu putem. Tebe brine način na koji se to dogodilo? Zašto? Sretni ste, zar ne?

Bilo je trenutaka kada sam ga bila u stanju ostaviti zbog tisućitog para prljavih čarapa koji se klatari na sjenilu stolne lampe, dok on, veseo i nevin kao djetešce, sa širokim osmjehom planira novu avanturu na granici nemogućeg.

Uživajte u činjenici da ste kadri prebroditi ono što drugi ne mogu, i dogovorite se oko ograničenja svojih sloboda, kako nitko ne bi bio povrijeđen. I sam si primijetio, vi ste svoji i autonmni, pronašli ste se, i uspostavili ste koomunikaciju. KOMUNIKACIJU. Bit problema.

Mnogo je ljudi koji igraju uloge, navlače krinku u skladu s kolektivnom svijesti i uvjeravaju sebe kako su autentični. Nebrojeno je mnogo žena izmanipulirano od najranije mladosti, ostavljeno u uvjerenju da su predodređene da budu slabe i nemoćne, nesposobne za egzistenciju bez moćnog zaštitnika, te stvaraju emotivne (i ekonomske) ovisnosti.

Većina muškaraca igra ulogu zaštitnika identificirajući svoju muškost, pripadnost spolu i sebe s tom ulogom. Impulsi za takvo ponašanje usađeni su nam odgojem, a mnogo se vidljivije manifestiraju u kolektivnoj svijesti. Stoga poslušno navlačimo svoje kolektivne uniforme i participiramo u unaprijed zadanom igrokazu.

Ako nama i našim odnosima dominiraju kolektivne uloge ili nesvjesni jezik nagona, ono što živimo u ljubavnom i bračnom zajedništvu samo je farsa koju je netko drugi izrežirao, a mi je kao po direktivi igramo.

Ukoliko želimo ostvariti iskren, nepatvoren odnos sa svojim partnerom potrebno nam je razlučiti vlastite nagonske reakcije od upliva kolektivnog na naše ponašanje. Koliko god osviješteni bili, avangardni ili emancipirani, svi u sebi nosimo neke kolektivne stavove i vjerovanja.

Najvažnije u partnerskom odnosu jest razumijevanje. Osvijestiti sebe, svoje potrebe, znači odmaknuti se od mahinalnog i instinktivnog igranja nametnutih uloga. Osvijestiti svoje reakcije znači pronaći način i put do samoga sebe, a time i do partnera.

Ako razumijem sebe i svoj način reagiranja, prihvatit ću i razumjeti da je drugo biće različito. Ne moram oponašati njegove reakcije, ne moram razumjeti cijeli mehanizam njegovog reagiranja i ne moram se prilagođavati, iscrpiti sebe, svoju energiju na usklađivanje, jer time gubim sebe.

Ono što trebam razumjeti jest da drugačije reagira. I to je sve. Krajnje oslobađajuće, jer se tako nikada neće dogoditi kratki spoj na komunikacijskim linijama na način da partneru pripisujemo svoje zaključke i pretpostavke.
Uostalom, moj vam odgovor nije ni trebao, sami ste instinktivno osjetili sve.
Sretno!

Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju