Prelijepa Nikolina otkrila je svoje strahove i sumnje o odnosu između muškarca i žene, te priznala kako je ranjiva, no bez obzira na sve nije izgubila vjeru u ljubav. To poručuje i svim ženama jer kako ćemo ikada saznati koliko lijepa ljubav može biti ako nikada ne krvarimo...

 

Imam problem koji traje 4 godine. Bila sam u dugoj vezi koja je bila neka vrsta zatvora. On je išao gdje god je htio, a ja sam bila ta koja je mogla izlaziti samo s njim. Nikada mu nisam ništa branila ni prigovarala. Mislila sam da će ga to potaknuti da zna da mu vjerujem, ali opet ništa...

I onda sam shvatila da to moram prekinuti jer da se on ne mijenja koliko god se ja trudila, ljubav je nestala. On je tek sada to shvatio i ostavio me na miru sa svojim maltretiranjem. Problem je taj što je nakon njega ne puštam tako lako muškarce u svoj život. Svaki put kad započnem vezu i vidim da je muškarac zainteresiran za mene, bježim.

Sada se pojavio muškarac koji je super, koji zna sve, no ne znam kako da mu se prepustim? Kako da mu dopustim da bude dio mene, a da ne gledam na prošlost? Kako da i njega ne izgubim?

Postavila si pitanje koje muči barem polovicu odraslih i razumnih jedinki oba spola koje su prošle kroz turbulentne i loše veze, koje su se u tim vezama davale do kraja a dobivale samo okrajke. Ponekad mi se takvo stanje čini kao jedan bezizlazan zatvoren krug, istraumatizirani pojedinci od zdravih kreiraju nove povrijeđene osobe koje ranjavaju druge. I krug se širi. Nezaustavljivo.

Ulazeći u nove veze, umjesto da se s povjerenjem prepustimo, pa to god da se dogodilo, ponašamo se kao zlostavljani psi. Bježimo pred rukom koja nas želi pomilovati, umjesto zagrljaja očekujemo gušenje, ne vidimo da u dvoje možemo umnožiti svoje potencijale, nego se bojimo zarobljavanja.

Moja draga prijateljica Ena, koja je već šesnaest(!!!!) godina s istim dečkom, u istoj vezi neovjerenoj pred Bogom i matičarem, ali koja im je na svijet donijela dvoje prekrasne djece, ne shvaća moje traume. Pa i kako bi?

'Bejb, ne kužim te', gleda me najdubljim plavim očima koje si možete zamisliti 'Kako misliš da nisi dovoljno dobra za njega? Ti?'

Uvijek se iznenadim kako i moji intimusi koji su me vidjeli iskrenu od boli i podbuhlu od suza padaju u zamku koju o meni projiciraju mediji, kao o neslomljivoj, čvrstoj ženskoj stijeni koja je apsolutni simbol ženske samopouzdanosti i dominacije nad muškim rodom.

'Da, ja nisam dovoljno dobra. Mislim, kome trebaju takva sranja koja će morati prolaziti sa mnom? Kome treba zapitkivanje, razvlačenje po novinama, analiziranje, zbrajanje prijašnjih veza, uspoređivanje s mojim bivšima, ispitivanje porijekla imovine, moje povezivanje sa svakom muškom osobom s kojom progovorim nekoliko riječi?'

'Ali, ljubavi, pa on je odrasla osoba, svjestan je on debelo svega'.

'Nije, nitko ne može biti svjestan dok se ne nađe tom sranju. Možda bolje da niti ne započinjem ništa, samo ću opet ostati ranjena. Možda mi je najbolje da budem sama, tako sam najsigurnija.'

Bejb me je zabrinuto i bespomoćno gledala dok sam elaborirala benefite doživotnog samovanja. Petnaest minuta nakon početka mog nategnutog agitacijskog govora, samo je rekla.

'Nisi ti taj tip.'

Znam. Nisam. Imala je puno pravo da mi ne vjeruje niti riječ. Nisam niti ja. Ja sam tip koji vjeruje u ljubav, koji mora živjeti u dvoje, koji je prepolovljen bez para, koji mora znati da negdje, ma koliko god daleko, mora postojati netko tko pripada meni. Samo, okrutna je istina da ta moja bolja polovica mora prolaziti kroz teške i mukotrpne obrede inicijacije, postavljene potpuno nesvjesno s moje strane. Nesvjesno i nepotrebno.

>> Treba li ostati uz nevjernog muškarca?

>> Može li funkcionirati brak u kojem nema seksa?

Moja druga prijateljica prolazi teško razdoblje nakon još težeg prekida. Gledam je kako liže rane koje se još uvijek periodično otvaraju, svjesna da je svijet dobio još jednog istraumatiziranog pojedinca, i molim se da to prije zacijeli, prije no što ona krene u križarski pohod.

'Kako da sada vjerujem ikome nakon ovoga, maco?', pita me pitanje na koje nemam odgovor.

'Dala sam mu se u potpunosti, imao me je cijelu bez zadrške. Mogao me je čitati kao slovaricu, postojala sam samo u njegovim očima...'

Da, a možda je tu i bila pogreška. Možda s apsolutnim podređenjem gubimo privlačnost, postajemo potpuno osvojeni teren bez izazova, dio inventara, sigurna luka u koju se uvijek vrača, ali je uzbuđenje tražio na nekim drugim mjestima. Ali tko još može kalkulirati u ljubavi? Tko može razvijati strategiju davanja i otkrivanja, zbližavanja i nedodirljivosti? Ja baš i ne... A niti moje prije. Mi smo otvorene kao knjige, široke balkanske duše. Kad volimo, volimo bez zadrške. I nekako mislim da će to moj izbor biti i dalje, bez obzira na posljedice.

Jer, što će ti ljubav ako je ne misli proživjeti? ili, kako će ikada saznati koliko lijepo može biti ako nikada ne krvari?

Zato, draga, proživi svoj život kao lavica, bez straha od boli, jer mislim da je nagrada za hrabrost daleko veća..

Pozdrav, i sretno ti bilo!

Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr.

Sve Nikolinine kolumne pročitajte ovdje!

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju