Imam jedno, za mene dosta teško pitanje. Naslućujem što bi mogao biti pravi odgovor, ali bojim se da za te postupke nemam snage i hrabrosti. Polako i odustajem od života, jer on onakav kakav mi je predodređen za mene nema smisla.
Dolazim iz stroge konzervativne i ugledne obitelji. U godinama sam kad se od muških sinova moje obitelji očekuje da imaju svoju obitelj i osiguraju nasljednike za obiteljsko bogatstvo. I tu nastaje problem. Mene žene ne privlače, bio sam s nekolicinom, da bih zadovoljio formu, a privlačan sam mnogima vjerojatno i zbog pristojnih financija. Zar je to - to? Zar ću morati zatomiti svoju prirodu i biti nesretan do kraja života? I unesrećiti neko žensko biće. Kako će izgledati moj život? Zar je to - to?
Gledajući ovaj problem iz današnje perspektive, pa i iz pozicije majke, čini se sasvim drugačiji. I rješiv.
Naime, znam da bih se, kao majka, mogla suočiti sa svime, sa svakom istinom koju mi o sebi servira moje dijete. I da to ne bi umanjilo moju ljubav prema njemu, odobravala ja njegove postupke ili ne. Jer njegovi postupci su njegov odabir i njegov život. A nema toga što bi mene učinilo nesretnijom od činjenice da moje dijete pati. I da sam, usto, još k tome, dobar dio njegove patnje uzrokovala upravo ja. Svjesno ili podsvjesno negirajući sve ono što je mom djetetu bitno i poništavajući njega samoga.
Ima li smisla provesti život u laži, koje su najvjerojatnije, svi svjesni? Svakim jutrom iznova navlačiš na sebe krinku tužnog pajaca i iskrivljujući sliku kako bi usrećio druge? Lagati o sebi, znači priznavati da nisi ispravan i dobar, da je nešto krenulo krivo, i da, tek nakon što kreiraš novu osobnost i jedan zapravo, izmišljeni život, postaješ osoba vrijedna tuđe ljubavi i patnje. Jer, ti - 'pravi ti' - ne valjaš...
Pitaš se zašto 'nisi normalan'? Zašto pojam ljubavi izjednačavaš s grižnjom savjesti? Zašto sve ono što bi trebalo biti najljepši i najintimniji ljubavni čin ti poistovjećuješ s vulgarnošću devijantnošću i stidom?
>> Je li varanje sastavni dio svake veze?!
Vjerojatno ima prijatelje s kojima možeš razgovarati i koji će te podržati u nastojanju da budeš ono što i jesi, i da živiš sretan, ispunjen život. S roditeljima je malo teže, nerado odustaju od projekcije idealne obitelji i djece koju su iskreirali. Ali ne valja 'neprijatelja' niti podcijeniti.
Sigurna sam da tvoji, ako ne znaju, a onda barem naslućuju mnogo više no što si ti u ovom trenutku spreman shvatiti. Moda će im suočenje s istinom pasti teško, možda će biti bolno za sve vas, moda će prolaziti kroz razdoblje krize u odnosima, moda će pasti teške i optužujuće riječi. Ali, duboko vjerujem u ispravnost one: krv nije voda.
I nije.
Ja kao majka ne bih na svoje potomstvo gledala drugačije samo zato što voli na drugačiji način nego ja sama. Bitno je da voli, i da je voljen. Jer voljeti znači živjeti ispunjenim životom, punim plućima. Ne živjeti laž i predstavu za zapravo nezainteresirane promatrače grješne moraliste koji sivilo svojih života maskiraju brigom za tuđe. Živjeti po svome zapravo znači imati muda, i koliko god se ljudi zgražali nad slobodom kojom neki pojedinci upražnjavaju svoje živote, zapravo im se u dubini duše dive... Jer su imali hrabrosti suprotstaviti se društvu koje nas želi ukalupiti i učiniti nas samo jednim malim nesretnim kotačićem u sistemu.
Držim ti fige.
Sretno
Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr.
Sve Nikolinine kolumne pročitajte ovdje!
