Draga Nikolina,
Imam dečka s kojim sam skoro četiri godine. Upoznala sam ga kad sam imala 16, a sad su mi 22 godine. Prvo smo se družili, a onda je počela i veza...LOŠA. Oboje smo temperamentni,ali je problem što ja više i češće pokazujem osjećaje. Bit ću jasna NIKAD MI NIJE REKAO DA ME VOLI,jer on nije taj tip. Hmmm...nije baš dobar osjećaj i zato smo i prekinuli po tisućiti put. Mlada sam i možda za neke stvari još nezrela,ali zar ako neko voli zar je problem to i reći? Zato bih te pitala kada je pravo vrijeme za to izgovoriti? Jesam li pogriješila što sam ja prva rekla i to nakon godinu i pol veze? Stariji je od mene pet godina i možda sam očekivala više zrelosti i ozbiljnosti. Za vrijeme svakog prekida on je imao neku drugu, ali onda mi kaže da mu nikad ni jedna neće značiti kao ja. I da budem iskrena, nismo imali kvalitetnu vezu, mislim da nas je samo strast spajala i to što je njemu odgovara da ima nekoga tko ga voli bez obzira na sve.
Lako je govoriti bez razmišljanja.
Teško je obuzdati jezik.
Lako je obećati.
Teško je održati obećanje.
Lako je reći, volim te.
Teško je to pokazati svaki dan.
Lako je plakati za izgubljenom ljubavi.
Teško je zadržati ju.
Lako je misliti na poboljšanja.
Teško je prestati misliti na to i krenuti u akciju.
Možda si naslutila odgovor već iz ovih par redaka...a ako nisi, nema veze, mlada si i vrijeme će ti pokazati.
Nadam se da do svoje tridesete nećeš čuti te toliko željene riječi nebrojeno puta iz usta koja ti ne znače toliko, i kojima ti ne značiš mnogo... Nadam se da nećeš proći bolan put pun razočaranja u ljude koji su ti olako obećali, izgovorili i nestali iz tvog života dok si ti ostala na vjetrometini, izložena svojom nutrinom na van, ogoljena i prevarena, pokušavajući spojiti niti događaja koji su se odvili prebrzo da bi shvatila.
Lako, jako je lako reći volim te. Pogotovo kada to ne misliš istinski. Znam da to zvuči okrutno i bešćutno, ali je istinito. Najlijepše izjave ljubavi dobivala sam od muškaraca koji su od mene najlakše odlazili. Očaravali bi me strastvenim izljevima ljubavi, patničkim gestama odanosti i pripadanja do bola, javno izlagali svoje duboke emocije i hranili moj nesiguran ego. I ne mogu lagati, on je naočigled rastao i uživao u svakom šekspirijanskom trenutku. Vjerovala sam toliko da sam se bila spremna u potpunosti predati...
Istna je, taj trenutak ljubavnog uznesenja je toliko veličanstven da možda i vrijedi svake patnje poslije. Istina je i da mi je s vremenom trebalo sve više i više vremena da povjerujem, a istina je i da je patnja s vremenom bila svaki puta sve manja. Zastrašujuće, ali možeš se naviknuti na izljeve ljubavi, kao i na razočarenja. Ima li istine u tome da repeticija može emociju izblijediti...? Mislim da da. Svaka neiskrena repeticija, svaka simulacija u koju si uložio dio sebe...
Ja sam s vremenom prestala vjerovati slatkorječivim muškarcima. Prestala sam očekivati neutemeljeno divljenje i nebrojene izljeve ljubavi. Prestala sam i davati iste. Ako nisam osjećala, nisam se smatrala krivom što ne mogu uzvratiti istom mjerom, a ako sam osjećala, onda sam dozirala na kapaljku. Jer, previše sam to puta čula da je na neki nevjerojatan način izgubilo na vjerodostojnosti.
Ako mislim - pokažem. Ne ostavljam partnera u nevjerici i neznanju.
Jer, ako nekoga obavijaš pažnjom i sigurnošću, ako se brineš da mu ništa ne nedostaje, ako osjeti po tvojim djelima da je centar tvog svijeta, onda verbalno postaje bitno manje bitno. S vremenom sam shvatila da je jedina osoba kojoj 'volim te' mogu reći iskreno, bez ustezanja, moja kćer. Moja Beba, s kojom me veže neraskidiva imaginarna pupčana vrpca, koju ću voljeti uvijek unatoč i usprkos svemu, uz koju ću biti čak i ako ona to neće željeti.
Čak i ako me ona jednoga dana iz ne znam kojeg razloga odluči ekskomunicirati iz naše svete zajednice, jer je, naprimjer, upoznala nekog slatkorječivog kretena, za kojeg ću ja odmah znati da je kreten koji će je, prije ili kasnije, manje ili više povrijediti...
Muškarci koje sam voljela nisu baš svi do jednog bili vrijedni moje ljubavi... U jednom sam trenutku prestala govoriti 'Volim te', jer sam taj tekst previše puta čula, taj 'volim te' zloupotrebljavao se čak i umjesto pozdrava, koristio se između poznanika, poprimio je sasvim neko drugo značenje, izlizao se, sveo na razinu fraze... Ja sam prestala, a oni su nastavljali.
Govorili su da me vole, da ne mogu zamisliti život bez mene, da će se ubiti ako ih ostavim, da žele samnom ostarjeti, da me vole, VOLE do granice bolnog... Smješkala sam se, bila nježna i podatna, voljela sam u tišini i ljubavlju obavijala našu malu zajednicu, hranila pažnjom i brigom naše emocije, uzvraćala stostruko... A oni su, s istom takvom teatralnošću i ispraznošću, sa kakvom su me i 'voljeli', nestajali iz mog života.
I redom, unatoč tome što su se kleli u suprotno, preživljavali....
Stoga, draga moja, čuvam taj precjenjeni sporadični 'volim te', jer bih sada, nakon svega, više voljela doživjeti demonstraciju istoga, nego slušati ga, ma koliko god on lijepo zvučao.
'Volim te' je za mene 'brinem se za tebe', 'tu sam s tobom i u dobru i u zlu', 'ne idem nikuda'. 'Volim te' za mene je sve to pretočeno u praksu, ponekad izrečeno, ali više od svega - pokazano.
Stoga, draga moja, nemoj da te zbunjuju formalnosti ili nedostatak istih, pusti, kako jedna pjesma kaže, 'neka oči' govore, sudi ga prema djelima, a ne prema iskazima, i nećeš pogriješiti.
Sretno u tvom ljubavnom roller costeru, želim ti što više uspona - sa što blažim padovima.
Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr.
Sve Nikolinine kolumne pročitajte ovdje!
