Noć koja se pamti: Spavanje među knjigama u Bogovićevoj 7

Kada je voditeljica marketinga Hoću knjigu, Sanja Srdić, došla na ideju spavanja u knjižari, odmah sam pomislila: ima još ljudi koji sanjaju o istim stvarima kao i ja...

Jer osim spavanja pod zvjezdanim nebom, jedino spavanje među knjigama zvuči jednako uzbudljivo. S tim se vjerojatno ne bi složili oni koji ne rezerviraju ništa što nije označeno s minimalno 4 zvjezdice, no odavno sam odlučila brojati knjige na polici umjesto novaca u banci i zvijezde na nebu umjesto onih u kategorizaciji hotelskih smještaja.

Ljude odavno brojim na samo one s kojima se smijem.

U Noći knjige, 23. travnja, upoznala sam upravo takve ljude. Kada se spustila noć, a knjižara u Bogovićevoj zaključala je svoja vrata, u polumraku susrelo se nas petnaestak knjigoljubaca.

Programerka, pravnica, operna pjevačica, buduće psihologinja, novinarka, politologinja..., a među njima i ja knjižničarka te svima zajednička ljubav: knjige.

Iako nas veže ljubav prema knjigama, ubrzo smo otkrili i koliko smo različiti: netko čita slikovnice, netko znanstvenu fantastiku, netko je ljubitelj krimića, a netko Harryja Pottera, netko uživa u ljubićima, a netko u povijesnim knjigama...

Neki od nas čitaju u krevetu, a neki u tramvaju, neki najviše vole čitati ljeti, a neki zimi. No svi smo se složili u jednome: obožavamo čitati!

Knjiška blogerica Ana Jembrek, pripremila je za nas zanimljiva pitanja o knjigama i čitanju kako bi bolje upoznali knjiški apetit jedni drugih. Pozorno smo slušali, srčano se smijali i prihvaćali mišljenja drugih: to je ono čemu su nas sve knjige koje smo pročitali naučile.

Ohrabrili smo se priznati i koje nam se popularne knjige ne sviđaju, koje čak i nismo pročitali, koje smo pročitali desetke puta, na kojim sve mjestima čitamo i koliko smo puta dočekali jutra otvorene knjige i otvorenih očiju.

Samo se srcem dobro vidi, ono bitno očima je nevidljivo. - Mali princ (Antoine de Saint-Exupéry)

Koliko nas je životnih mudrosti naučio taj Mali princ! Rijetki su čitači koji se nisu barem jednom u odrasloj dobi vratili ovoj knjizi. Ja joj se često vraćam. Jedan sam primjerak odmah pronašla u knjižari i smjestila ga pokraj vreće za spavanje.

Podijelili smo jedni s drugima tri knjige koje su nas na neki način obilježile. Nekim je čitačima lako odabrati top 3, a nekima je to puno teže, kao što je sa mnom bio slučaj. Odlučila sam se za tri dječje knjige: Čudnovate zgode šegrta Hlapića (Ivana Brlić Mažuranić), Pipi Duga Čarapa (Astrid Lindgren) i Mali princ (Antoine de Saint-Exupéry). Pročitala sam puno sjajnih knjiga koje su me zabavile, nasmijale, rasplakale, ohrabrile te su mi pomogle da postanem radosnija, mirnija i mudrija osoba, no ni jedna nema Hlapićevo veselje, nestašnost Pipi Duge Čarape i mudrost Malog princa.

Hlapić je bio malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce. - Čudnovate zgode šegrta Hlapića (Ivana Brlić Mažuranić)

Dobra energija knjigoljubaca brzo se raširila po cijeloj knjižari. Izvlačili smo knjige s polica, birajući ih po naslovima i naslovnicama, a imali smo cijelu noć za iščitavanje kratkih sadržaja i listanje. Glasno smo radili popise knjiga koje želimo pročitati i prisjećali se onih koje su nam ostale u dragom sjećanju. Osim one ljubavne kemije, postoji i posebna knjiška kemija.

Noć poput ove, jedna je od onih kada želiš biti budan, kako bi svaki trenutak ispunio čitanjem i razgovorom (Foto: Sanja Srdić)

Po mojoj definiciji to je kad saznaš da je osoba kraj tebe pročitala istu knjigu koja vam se jednako svidjela (kemija je jača ako je knjiga manje poznata). Simptomi su vrlo slični ljubavnoj kemiji: uzbuđenje, lupanje srca, leptirići u trbuhu i osmijeh od uha do uha.

Valentina koja voli grliti, Medo koji voli grliti (Nicholas Oldland).

Uzela sam s police jednu od najdražih novoizdanih slikovnica i dala je knjigoljupcima na čitanje. I sama sam je opet pročitala, više i ne pamtim po koji put. I opet je bila povod za zagrljaj, za pravi knjiški zagrljaj.

Zauzvrat, dobila sam u ruke slikovnicu Dan kada sam se pretvorio u pticu (Raul Nieto Guridi, Ingrid Chabbert) koju sam te noći prvi put pročitala i već mi jedna od najdražih.

Noć poput ove, jedna je od onih kada želiš biti budan, kako bi svaki trenutak ispunio čitanjem i razgovorom. No umor nas je savladao u rano jutro. Spavali smo sat, najviše dva.

Probudili smo se pospani, ali puni pozitivne energije i ispunjeni novim knjiškim trenucima. Kada je Bogovićeva 7 otključala svoja vrata za kupce, izašli smo iz svog najdužeg boravka u knjižari među 5000 naslova knjiga.
Noć knjige u zagrebačkoj knjižari 'Hoću knjigu' (Foto: Sanja Srdić)