Ovoga puta inspiraciju je pronašao u 130 godina zagrebačkog kazališta, stvarajući čarobnu scenu koja nas vraća u djetinjstvo i podsjeća na one najljepše božićne priče.
Htio sam napraviti malu scenu – ostaviti borovu šumu, malu fontanu, klizalište i u pozadini kuću. Na prozorima se oslikavaju siluete ljudi koji se vole, djevojčice obučene u balerinu koja pleše Orašara, dječaka i djevojčice u prvom planu. Dječak nosi zvijezdu kojom obasjava cijeli prizor, otkrio nam je Saša Šekoranja.
A na krovu – pravi simbol sreće! Kroz dimnjak proviruje dimnjačar Štef, koji s velikom djetelinom ubacuje sreću u cijelu tu božićnu bajku.
Cijelu scenu prate stari šlageri – Gabi Novak, Jimmy Stanić, Ivo Robić... note nostalgije koje prizivaju toplinu nekih prošlih Božića. To mi je sve nekako vrijeme nostalgije i topline Božića. Božić upravo takav treba biti – bajkovit poput ove scene, kaže Saša.
Njegov je izlog mjesto koje budi emocije, okuplja prolaznike i podsjeća da u vremenu užurbanosti još uvijek postoji prostor za nježnost, svjetlost i bajku, bajku kakva svake godine živi u tom izlogu.
Božićni izlog Saše Šekoranje zagrebačkoj ulici dao je dašak njujorške Pete avenije
