Kažu da je knjiga najbolji mogući bijeg od stvarnosti, a ove nam je godine toga itekako trebalo. Obilato.

Osim toga, kada imamo s kime razgovarati o knjizi koju smo pročitali, podijeliti svoje oduševljenje, raspravljati o radnji, postupcima likova i korištenim pripovjednim tehnikama, još se više veselimo čitanju. I upravo na tome rade knjiški klubovi, kako oni privatni tako i oni koji su nastali u sklopu knjižara ili knjižnica.

Upravo smo zato porazgovarali s članovima i voditeljicama tri različita knjiška kluba. Jedan su osnovale dvije prijateljice koje su se kasnije i same počele baviti pisanjem, drugi je ujedinio desetak prijatelja potpuno različitih književnih afiniteta, a treći je dio jednog hrvatskog knjižarskog lanca.

Svima su im zajednička dva nazivnika – prijateljstvo i ljubav prema knjigama.

DVOJE ILI DESET - SASVIM NEBITNO

Da najbolje ideje često dolaze sasvim spontano, a da se kasnije iz njih mogu razviti velike stvari, najbolje pokazuju dvije prijateljice Marina Kuleš i Nataša Debeljak.

Iako možda zvuči smiješno, mi smo vrlo ozbiljno shvatile naš knjiški klub, mada smo ga činile samo nas dvije. Odlučile smo da će svaki mjesec na redu biti drugi žanr i onda smo birale naslove koje nijedna nije čitala. Svaki sastanak bio je pun slatkiša, grickalica, kolača, kave, čajeva i svega drugog što je po nama bilo nužno potrebno.

Prijateljice Marina i Nataša pokrenule su svoj klub od dva člana
Prijateljice Marina i Nataša pokrenule su svoj klub od dva člana (Foto: Privatna arhiva)

Kada smo vidjele da stvarno imamo iste komentare na radnju, čak i na dimenzije knjige, veličine poglavlja i slično, shvatile smo da nam je to jedino zajedničko. Presudna knjiga je bio Kirurg, triler u kojem su nas zasmetale iste stvari, govore nam.

Od te ljubavi prema zajedničkom čitanju razvio se dvojac Mana Pass. Naime. Nataša i Marina počele su zajedno pisati, pokrenule stranicu Put rukopisa na društvenim mrežama te do sada napisale dva zapažena romana – Želja i Istina, od kojih je prvi preveden i na engleski jezik.

Knjiški klub s nešto više članova, koji se uz sve epidemiološke mjere sastajao i ove godine kada je to bilo moguće, pokrenula je mlada ekonomistica Ana Lež i u njega uključila prijatelje koji ranije nisu prirodno naginjali beletristici.

Prilikom osnivanja kluba, uključila sam ljude koji su se, više ili manje, otprije poznavali. Smatram kako smo se sada, intenzivnim sastancima i druženjima preko knjiškog kluba, još više zbližili, bolje upoznali i postali prisniji. Osim toga, posebnost vidim i u činjenici što većina članova prije knjiškog kluba nije aktivno čitala knjige te, naposljetku, u samoj organizaciji kluba.

Ana Lež i društvo zaljubljenika u knjige
Ana Lež i društvo zaljubljenika u knjige (Foto: Privatna arhiva)

Sastajemo se jednom mjesečno, a osoba koja bira knjigu, ugošćuje nas u svom domu. Kako su svi naši članovi dobri domaćini, uvijek se na stolu nađe nešto originalno i u skladu s knjigom, a osoba koja ne pročita dvije knjige na sljedeću sjednicu mora donijeti kolač ili tortu, govori nam kroz smiješak Ana.

Tijekom proljetne karantene imali su stanku, a kada su okolnosti to omogućavale, i dalje su se nalazili, a uvijek postoji i opcija video-poziva.

Kako nam kaže Ana, pravilo je da svaki član bira jednu knjigu, a kada se svi izredaju, kreće novi krug.

S obzirom na to da smo međusobno različiti, biramo i različite naslove. Najčešće su to romani i novele, ali zna se naći i pokoja stručna knjiga, pa čak i strip. Nikada se ne zna što će drugi član izabrati i pri izvlačenju uvijek bude uzbudljivo i zanimljivo, kaže nam.

Riječi, misli, ideje i likovi nas hrane, njeguju nam dušu. Stavljaju nas u tuđe cipele i ohrabruju nas na zahvalnost.

Vjeruje i kako je čitanje uvelike pripomoglo očuvanju mentalnog zdravlja u vrijeme pandemije, barem ih nakratko sve mičući od vijesti i vodeći ih u jedan sasvim novi svijet.

ČLANICE POSTALE PRAVE PRIJATELJICE

S time se slaže i Ana Jembrek, velika zaljubljenica u knjige i voditeljica knjiškog kluba jednog knjižarskog lanca.

Čitanje je iznimno korisno za mentalno zdravlje. Jasno je da je to prekrasan način da se pobjegne iz stvarnosti koja je ponekad kruta, ali nije riječ samo o tome. Riječi, misli, ideje i likovi nas hrane, njeguju nam dušu. Stavljaju nas u tuđe cipele i ohrabruju nas na zahvalnost. Isto tako, čitanje je najaktivniji oblik umjetnosti, od korisnika zahtijeva najveći mentalni angažman, a to je iznimno bitno u periodima kada nam je potrebno više mentalne higijene, kaže nam.

Njezina priča s vođenjem knjiškog kluba počela je sasvim slučajno na prijedlog voditeljice marketinga knjižare u kojoj radi te ubrzo prerasla svoje okvire i proširila se i u druge poslovnice knjižarskog lanca.

No Ana kaže da klub sam po sebi ne bi bio ništa bez članica koje ga čine i koje su tijekom vremena razvile i međusobna prijateljstva, ali i izašle iz svoje zone ugode.

I prije pandemije, one su eksperimentirale i sa žanrovima ili autorima koje nikad ne bi isprobale da nije bilo zadanog čitanja u klubu. Pandemija je svakako donijela i neke svoje izazove. Generalno uočavam da ljudi oko mene, a to uključuje i mene, teže čitaju, sve je otežano, stres, okolnosti, neizvjesnost utječu i na knjiške apetite. Nikad nisam inzistirala da se zadano i mora pročitati, to je svakome na izbor, ali vidim da ohrabrenja ne fali, a mislim da klub pomaže članicama da se previše ne „odcjepe“ od književnosti, pa makar i ne čitale mnogo u ovom periodu, iskrena je Ana.

Zato su ove godine, osim čitanja knjiga, članice razvijale i prijateljstva.

Za vrijeme prve karantene našle bismo se s vremena na vrijeme na video pozivu samo da ostvarimo konekciju, da se povežemo, bez pritiska da razgovaramo o knjigama ili o bilo čemu vezano uz knjige. Kako je potreba za izolacijom jenjavala, nalazile bi se i na šetnjama, recimo po Maksimiru. Samo da udahnemo zrak zajedno. Knjige su nam važne, ali ljudi su uvijek bitniji i mislim da se unutar kluba stvorila srčana grupa članica koje su istinski tu jedna za drugu kroz sve što nam je ova godina donijela, zaključuje Ana.

Ana Jembrek vodi knjiški klub u jednom knjižarskom lancu
Ana Jembrek vodi knjiški klub u jednom knjižarskom lancu (Foto: Privatna arhiva)

Da je ovakav način povezivanja uistinu itekako potreban u ovom periodu, svjesni smo svi, pa makar sami ne bili službeno dio nekog knjiškog kluba. No uvijek ga možemo pokrenuti i s najboljom prijateljicom, kao što su nam pokazali navedeni primjeri, te započeti s čitanjem barem jedne knjige.

Ana Lež zato nam je preporučila naslov Thomasa Eriksona Okruženi idiotima kao primjer toga da se ne mora uvijek posezati za beletristikom.

Tu je predstavljena metoda za bolje razumijevanje i bolju komunikaciju s ljudima koji nas okružuju. Autor dijeli ljude u četiri skupine te detaljno analizira svaku. Njihove karakteristike, mane, prednosti, način preferirane komunikacije… Smatram kako je to izrazito zanimljivo štivo za svakoga, a knjiškim klubovima posebice jer potiče kvalitetnu raspravu u smislu primjene metode na same članove pa onda i na njihove kolege i obitelji, napominje ova mlada ekonomistica.

Izdvojiti samo jednu knjigu Ani Jembrek nije bilo jednostavno, no pronašla je naslov koji je uvijek vrijedan čitanja, neovisno o životnoj dobi.

Knjiški klubovi nisu samo mjesto rasprava o knjigama nego i mjesto nastanka pravih prijateljstava.

Svakako bi to bio Gonič zmajeva Khaleda Hosseinija. Riječ je o modernom klasiku, podatan je za knjiške rasprave, a po mom mišljenju riječ je o knjizi koju bih svakome preporučila, iskreno i od srca, zaključuje.

Sve je ovo i više nego dobar pokazatelj da u knjigama uvijek možemo potražiti riječi utjehe, nade i inspiracije. Razmišljate li već sada o božićnim poklonima, neka to bude knjiga. Tko zna, možda će baš taj jedan naslov nekome uistinu promijeniti život.

Ana Lež zalaže se i za čitanje publicistike na književnim susretima
Ana Lež zalaže se i za čitanje publicistike na književnim susretima (Foto: Privatna arhiva)