Mnogo toga su joj zamjerali. Potrgala se da bi 2011. spasila dodjelu Oscara koju je vodila s nezainteresiranim Jamesom Francom, pritom pokazala veliku dozu entuzijazma i stala na žulj onima koji, valjda, ne vole snalažljive, pristojne i uvijek nasmijane profesionalce.
Oduvijek je bila sva nekako slatka, skoro pa savršena i to je bio njezin jedini grijeh.
Mržnja prema Anne kulminirala je 2013. nakon što je osvojila Oscara za najbolju sporednu ulogu u filmu Jadnici, a iste godine s Oscarom je kući otišla Jennifer Lawrence.
Kada se Anne malo pritajila, Lawrence je postala nova meta hejta. Za razliku od Anne, Jennifer je prvo pobrala simpatije zahvaljujući svom nesavršenstvu.
Bila je hiperaktivno duhovita, zbijala neugodne šale, spoticala se na crvenom tepihu i sve je to ljudima bilo simpatično dok se nisu zasitili njezina lika i djela. Tada je, odjednom, postala isforsirana, naporna, iritantna...
Ako niste znali, sada smo u fazi mržnje prema Sydney Sweeney. Doduše, dala je malo više konkretnog materijala za hejt i to liberalnim Amerikanacima i demokratima koji joj ne mogu oprostiti što je, navodno, republikanka (još uvijek to nije osobno i službeno potvrdila) i što snima reklame s rasističkim konotacijama.
Ostatak svijeta ne trza toliko na potonje, ali zato, zajedno s Amerikancima, imaju velik problem s tim kako Sydney izgleda.
Glumica je gostovala kod Jimmyja Fallona i odjenula vrlo klasičnu haljinu bez previše kerefeka. Dugi rukav, uzak kroj, jedna primjerena, zagasita, jesensko-zimska nijansa. Žena u lijepoj haljini. Tako to, na prvi pogled, izgleda potpuno nepristranom promatraču.
Drugi su u haljini vidjeli političku poruku - odjenula se kao Trumpova glasnogovornica, Trumpova kći, Trumpova supruga, tipična Trumpova konzervativka zakopčana do vrata. Ovo je namjerno, njezini stilisti su znali što rade, kažu komentatori na društvenim mrežama.
Prije samo tjedan dana ipak im nije bila dovoljno konzervativna i zakopčana. Na premijeru filma The Housemaid došla je u večernjoj haljini modne kuće Miu Miu posutoj blještavim kristalima i nadopunjenoj glamuroznim šalom od umjetnog perja. Opet provocira, baš vulgarno, zna li ona odjenuti išta bez dubokog dekoltea, zašto uvijek izgleda tako jeftino...
Anne je bila previše fina, Jennifer previše duhovita, a Sydney je - previše atraktivna?
S obzirom na to da svaka rasprava o njoj, prije ili kasnije, završi s komentiranjem njezina izgleda, mogli bismo zaključiti da je to ono što žulja narod.
Sydney je jedna od onih žena koje su svjesne svoje atraktivnosti i ne srame se igrati na tu kartu. Stilski to možda ne izgleda korektno svaki put, nevezano za duboki dekolte, ali to je njezin izbor. Ima pravo i na dubok dekolte i na to da se pokrije, što god itko mislio o tome.
Nije problem u talentu tj. nedostatku istog, tko ne vjeruje da ga ima može pogledati film Reality ili serije Euphoria, Handmaid’s Tale i Sharp Objects u kojima je briljirala.
Nije ni prva ni zadnja starleta kojoj se omaknuo skandalčić, mnoge karijere preživjele su i znatno gore epizode.
Gdje je onda problem, zašto je toliko mrzimo? Kada negdje krene razgovor o Sydney, ili ćete čuti komplimente ili komentare da takvih poput nje ima na svakom koraku u Gornjoj Bistri.
Prosječna je, precijenjena, industry plant, nezanimljiva, mlaka, bez karizme, a ako je već toliko bezvezna - zašto onda ne prestajemo pričati o njoj?
