"Orašar", priča o djevojčici Klari koja ispod bora pronalazi nesvakidašnji dar - drvenog orašara kojim se razbijaju orasi, te s njime proživi čudesne dogodovštine u izmaštanu svijetu, najpopularniji je i najizvođeniji balet na svijetu. Obožava ga i zagrebačka publika, što dokazuje rasprodanost svih predstava u HNK-u. Zanimljiva je i priča koja stoji iza nastanka jednog od najljepših baleta, a što se sve skriva iza "Orašara" doznajte u nastavku teksta

Galerija

Izvedba baleta 'Orašar' u zagrebačkom HNK-u izazvala je ogroman interes
Izvedba baleta 'Orašar' u zagrebačkom HNK-u izazvala je ogroman interes Foto: Sandro Sklepić
1. "Orašar" je 71. balet koji je napisao ruski skladatelj Petar Iljič Čajkovski. Veliki kompozitor napravio je izbor od osam skladbi za balet koje je nastojao prilagoditi koncertnom izvođenju. One su zajedno poznate i kao "Ščelkunčikova suita" koja je 1909. godine izdana kao jedan od prvih albuma u povijesti.

Nedugo prije nego je Čajkovski počeo skladati 'Orašara', preminula je njegova sestra. Smatra se da je njena smrt utjecala je na to da sklada melankoličnu melodiju u silaznoj ljestvici za adagio Grand Pas de Deux

2. Balet "Orašar" temelji se na djelu njemačkog pisca E. T. A. Hoffmana "Orašar i kralj miševa", a stvoren je po narudžbi Ivana Vsevoložskija, direktora Carskih kazališta. Originalna je priča puno mračnija od baleta jer sadrži krvavu bitku između orašara i vojske kralja miševa te pojašnjava pozadinsku priču o tome kako se princ pretvorio u Orašara.

3. U njemačkom folkloru postoji vjerovanje da orašar štiti obitelj i donosi sreću u dom. To je razlog zbog kojeg se orašar često darivao djeci za Božić.

4. Nedugo prije nego što je Čajkovski počeo skladati "Orašara", preminula je njegova sestra.
Smatra se da je njezina smrt utjecala je na to da sklada melankoličnu melodiju u silaznoj ljestvici za adagio Grand Pas de Deux.

5. Nakon prve svjetske izvedbe "Orašara" 18. prosinca 1892. u teatru Mariinsky u St. Petersburgu kritičari nisu bili impresionirani i činilo se da balet nema svijetlu budućnost. Tek nakon produkcije rusko-američkog koreografa Georgea Balanchinea za njujorški balet 1954. "Orašar" je počeo stjecati popularnost. Do kraja 1960-ih "Orašar" se etablirao kao glavni balet blagdanskog doba. Balanchineova koreografija i danas je najizvođenija verzija "Orašara".

Godine 1993. Balanchineova verzija adaptirana je za film. Ulogu princa odigrao je Macaulay Culkin koji je u to vrijeme pohađao Balanchineovu baletnu školu. U moskovskom Boljšoj teatru Orašar je izveden preko 500 puta.

6. Glavni ženski lik u "Orašaru" imao je razna imena. Marichen, Marie, Maša, Klara… Tijekom prošlog stoljeća ime heroine koja spasti princa orašara mijenjalo se mnogo puta. Isprva je imala njemačko ime sukladno njenom literarnom početku u Njemačkoj. U Rusiji joj je nakon Prvog svjetskog rata dano ime Maša.

7. U prvoj izvedbi "Orašara" 1892., Klaru i princa orašara igrala su djeca, a u kasnijim profesionalnim produkcijama uloge su se počele davati odraslim plesačima. Uloge u prvoj izvedbi imali su polaznici Carskog teatra. Svi izvođači za nagradu su od Čajkovskog dobili košare sa slatkišima, a balet je započeo novu tradiciju – angažiranje dječjih plesača na pozornici.

8. Oko 150 različitih kostima koristi se u klasičnom uprizorenju "Orašara". Uz velike uloge, mnoštvo je i malih uloga, cvijeće, igračke, vojnici igračke, pahuljice, vile i miševi koje također iziskuju kostime. Više od 50 radnika iza pozornice potrebno je da pripreme ovu malu vojsku. Primjerice, za efektnu plesnu izvedbu, samo u ulogama pahuljica potrebno je barem dvadesetero djece.

9. Instrument posebnog treptavog zvuka koji se čuje u melodiji “The Dance of the Sugar Plum Fairy” je čelesta. Instrument koji pripada skupini klavijatura Čajkovski je u Rusiju prokrijumčario iz Pariza kako bi karakter lika Sugar Plum Fairy pratio jedinstveni zvuk.

10. Partitura Čajkovskog za "Orašara" jedno je od njegovih najpoznatijih djela, ali skladatelj nije smatrao da je to njegovo najbolje djelo. Bio je uvjeren da je njegova prijašnja kompozicija, balet "Trnoružica" znatno superiorniji od "Orašara".

Ni godinu dana nakon prve izvedbe "Orašara", 6. studenog 1893. Petar Iljič Čajkovski je preminuo i tako nikada nije niti naslutio kakav će utjecaj njegovo djelo u narednim desetljećima imati na publiku diljem svijeta.