Svom budućem supruga rekla sam da ne želim biti majka na autobusnoj stanici ispred kina. Ja sam imala 25, a on 22 godine, a u vezi smo bili tek nekoliko tjedana. To je bilo neplanirano priznanje. Jedan od onih trenutaka kada pomisliš, "mogla bih imati budućnost s tobom", a zatim bocneš s nečime što bi moglo sve uništiti.
Christian je rekao da može ponuditi ljubav i monogamiju, ali možda ne i brak. Moja vlastita istina – da ne želim imati djecu – činila se ružnijom u usporedbi s njegovom. Izdaja onoga što bih trebala biti kao žena. Bilo je slatko olakšanje kada je odgovorio: 'Čekao sam da ti kažem. Ni ja ne želim djecu', započela je svoju priču autorica Michelle Ewen koja je za Insider ispričala kako nikada nije željela postati majka. Stoga joj je laknulo kada je i njezin dečko Christian priznao da ne želi djecu. Sada su u braku gotovo dva desetljeća i nikada nisu požalili zbog te odluke.
Ipak, Michelle isprva nije vjerovala Christianovim riječima da ne želi postati otac. U njegovoj škotsko-irskoj katoličkoj obitelji bilo je puno djece, a on je sa svojim nećakinjama i nećacima komunicirao s lakoćom i s puno veselja.
Nisam sumnjala u to da bi bio izvanredan otac pun ljubavi. Ali svaki put kada bismo se vratili na tu temu čvrsto je stajao pri svojoj želji da živi bez djece. S vremenom, Christianovi osjećaji o braku pretvorili su se u prosidbu koja je rezultirala vjenčanjem 2008. godine. Ali nakon 19 zajedničkih godina još uvijek nismo imali djece.
Kao 44-godišnja žena, to mogu reći s osmijehom na licu i bez trunke žaljenja.
Moja mlađa sestra uvijek je bila prva koja bi išla u posjetu kada bi netko od naših susjeda dobio bebu. Njihov novi život i toplina usrećivali su je na načine s kojima se nikad nisam mogla povezati. Znala sam da će biti majka na isti način na koji možeš osjetiti miris kiše prije nego padne. Naši su se putevi razdvojili, ja sam otišla na studij novinarstva, dok je ona rodila prvo dvoje od svoje troje djece.
Sretna sam što sam teta nekim od najboljih ljudskih bića koje sam upoznala u životu. Moje srce puno je ljubavi prema njima dok ih gledam kako izrastaju u odrasle ljude. Samo ne želim ja osobno biti majka. Ne postoji bolna praznina u meni zbog toga jer nemam dijete. U matematičkom zbroju mog života majčinstvo nikad nisam mogla poistovjetiti s plusom.
Djeca trebaju roditelje koji ih žele, i koliko god cijenila svakoga tko je osjetio taj poziv, to nije sudbina koju sam izabrala za sebe.
Christian i ja živimo život koji se čini jednako svrhovitim i uzbudljivim. Imamo vremena i energije udomiti napuštenu macu, prikupljati sredstva za pomoć životinjama i odnijeti igračke obiteljima u potrebi za Božić. Proputovali smo svijet i zajedno napisali knjigu.
Ipak, ljudi me vide kao manje važnu jer nemam djecu.
Sama činjenica da osjećam potrebu braniti svoje postojanje izvan ostvarivanja majčinstva pokazuje da je biti bez djece i dalje problematično. Neke od tih predrasuda nose čak i zdravstvene rizike, u što sam se uvjerila pokušavajući dobiti ginekološku skrb.
Sada kada znamo da žene mogu biti sretno same, vrijeme je da priznamo da mogu biti zadovoljne i životom bez djece. Uostalom, roditeljstvo ne garantira sreću.
