Često se kaže da biti učitelj nije samo karijera, nego poziv. Da je to uistinu tako, potvrđuju profesorice koje su svoje vrijeme uložile u dodatno učenje, usavršavanje, pisanje projekata i njihovu provedbu u zemljama diljem Europe, vjerujući da se bez cjeloživotnog učenja ne može napredovati u poslu.
Upoznale su nove obrazovne sustave, razmijenile iskustva iz prakse s kolegama i iz svega izašle još zrelije, uspješnije i spremnije za rad u okruženju obrazovanja 21. stoljeća. One su Dijana Soldić, Lidia Gerstman, Marijana Zarožinski, Tamara Vidović i Marijana Čevizović. Sve su redom sudjelovale u programima Erasmus+ ili eTwining i s nama podijelile svoja iskustva.
Odskočna daska za profesorice matematike
Dijana Soldić radi kao nastavnica matematike u V. gimnaziji i XII. gimnaziji u Zagrebu. Upravo je potonja bila partner na projektu Matematika između realnog i virtualnog uz još tri hrvatske gimnazije. Cilj aktivnosti projekta bio je osuvremeniti pristup učenju i poučavanju matematike novim kurikulumom za fakultativnu nastavu u skladu s ishodima učenja. Kao članica projektnog tima, mlada profesorica Soldić s kolegama je boravila u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg u Gimnaziji Max Planck.
Sudjelovanje u ovom projektu bio je veliki skok u mom profesionalnom razvoju. Nastava se tamo odvija na sasvim drugačiji način. Razredni odjeli su manji, a nastava je istraživačkog tipa. Učenici rade u učionici ili izvan nje, na hodniku, u dnevnom boravku… i sve to za vrijeme nastavnog sata. Čak se i nastavnik uputi izvan učionice do učenika kojima je u tom trenu bilo ugodnije izaći izvan učionice i nastaviti grupni rad. No u svemu tome vlada nevjerojatan red, govori nam prof. Soldić koja je ideje i primjere iz dobre prakse ponijela sa sobom u Hrvatsku te ih primjenjuje i na svojoj nastavi.
Ako se može ulagati u sebe i tako unaprijediti nastavu, zašto to ne bismo učinili?
Još jedna profesorica matematike koja svoje današnje zanimanje smatra pozivom i vjeruje da će tako ostati do mirovine je Marijana Zarožinski, koja radi u Industrijsko-obrtničkoj školi u Slavonskom Brodu. Njezina je škola provela više od dvadeset projekata financiranih iz državnih i europskih fondova, a profesorici Zarožinski posebno su dragi oni koji su joj dali uvid u to kako njezini inozemni kolege prenose svoje znanje učenicima.
Imala sam priliku posjetiti Estoniju, Bugarsku, Litvu, Njemačku, Španjolsku i Italiju te provesti nekoliko dana u njihovim školama s kolegama matematičarima. Cilj je bio razvoj digitalne kompetencije nastavnika kako bi učenici kao krajnji korisnici postali motivirani za nastavu matematike. Većina sadržaja koje smo razmijenili bazirana je upravo na razmjeni iskustava 38 nastavnika matematike, koliko je sudjelovalo iz osam zemalja Europske unije, govori nam profesorica mentorica koja se priprema i na nove projekte.
Stjecanje prijatelja diljem Europe
No da usavršavanje u Europi nije rezervirano samo za nastavnike prirodnih znanosti, pokazuje primjer profesorice hrvatskog jezika Lidije Gerstman koja već 18 godina radi u Ekonomskoj školi u Požegi.
Može se pohvaliti vođenjem dvaju projekata suradničkog učenja i razmjene dobre prakse, čiji je cilj bio razvijanje tzv. mekih vještina kod učenika te ovladavanje novim metodama poučavanja i suvremenim tehnologijama.
To joj je omogućilo posjete Španjolskoj, Italiji, Bugarskoj, Finskoj, Cipru, Mađarskoj, Poljskoj, Portugalu i Turskoj. Njezina je škola sudjelovala i u programu Euroscola u organizaciji Europskog parlamenta, pa je cijeli jedan razred imao priliku biti na simulaciji plenarne sjednice u Strasbourgu u Francuskoj. Škola upravo privodi kraju projekt BookPals@schools.
Biti učitelj nije samo karijera, nego poziv.
Pozitivna energija kojom obiluju ta službena putovanja daje joj vjetar u leđa.
Divno je kad ti potpuni stranci u nekoliko dana postanu prijatelji za cijeli život. Neprocjenjiva mi je i prilika uvida u obrazovni sustav svih tih zemalja, kvalitetnije možeš procijeniti prednosti i manjkavosti našega. Ja zaista volim svoj posao i volim raditi s adolescentima, a na mobilnostima se s učenicima povežemo na znatno intenzivnijoj razini. I s roditeljima komunikacija postaje dublja i toplija.
Veseli me kad učenicima predstavim novu nastavnu metodu, a oni odmah pitaju: 'A otkud vam to?' govori nam profesorica Gerstman, pred kojom su novi projekti kojima se neizmjerno veseli.
I osnovnoškolci putuju Europom
No učenička mobilnost nije usmjerena samo na srednje škole. To pokazuje i Tamara Vidović, učiteljica engleskog jezika u međimurskoj Osnovnoj školi Strahoninec koja je prošlog mjeseca dobila titulu eTwinning škole za školsku godinu 2018./2019. U moru vrsnih projekata koje je škola ostvarila, ističe se i trogodišnji projekt Erasmus+ KA2 školsko partnerstvo Numeracy@English sa školama iz Portugala, Francuske, Italije, Poljske, Latvije, Ujedinjenog Kraljevstva i Španjolske, čija je koordinatorica profesorica Vidović.
Cilj je pomoći učenicima u razumijevanju važnosti brojeva i matematike u svakodnevnom životu i razvoju osnovnih vještina vezanih uz matematiku, istaknuti važnost učenja stranih jezika te važnost razvoja vještina vezanih uz informacijsko-komunikacijsku tehnologiju, govori nam Vidović kojoj je ovo iskustvo donijelo brojne pozitivne promjene i u razredu i u njezinim vještinama organizacije.
Važnost sudjelovanja na EU projektima i učenja stranih jezika prepoznali su i u Osnovnoj školi Novska, gdje kao učiteljica njemačkog i engleskog jezika te voditeljica projektnih aktivnosti radi Marijana Čevizović. Škola čija ravnateljica potiče podizanje kvalitete nastave sudjelovala je u nizu eTwinning projekata, a upravo su im odobreni i novi. Trenutno pak provode projekt "My skills, my future" u sklopu kojeg je nedavno profesorica s kolegama i učenicima bila u Španjolskoj, a čiji je cilj unaprjeđenje jezičnih kompetencija učenika engleskog jezika.
Neprocjenjiva je prilika uvida u obrazovni sustav svih tih zemalja, kvalitetnije možeš procijeniti prednosti i manjkavosti našega Tijekom provođenja projekata s učenicima se povezujemo znatno intenzivnije, a i komunikacija s roditeljima postaje toplija.
Iako se mnogi često pitaju odakle učiteljima i nastavnicima energija i želja za dodatnim radom (uz koji je tu i svakodnevni rad u razredu i pripreme za nastavne sate), profesorica Čevizović odlično je sažela misli svih svojih kolegica i kolega sa sličnim iskustvom.
Svatko od nas učitelja odgovoran je za svoju nastavu unutar određenih okvira. Ako možemo učiti više, zašto to ne bismo i napravili? Cijena? Trud i zalaganje. A zašto? Zato što su u ovakvim vremenima potrebni mladi ljudi i djeca koji će imati široke i progresivne poglede na život i koji će putem socijalizacije upoznati te naučiti poštivati različitosti i druge načine života, zaključuje Marijana Čevizović.
