Nakon mature upisala se na fakultet uz stipendiju za kreativno pisanje, ali napustila je studij i preselila u New York kako bi se zaposlila kao manekenka. Potpisala je ugovor s agencijom Ford koja ju je potom poslala u Europu, a tamo je uskoro shvatila kako se umjesto manekenstvom zapravo želi baviti – glumom.
Spakirala sam stvari, vratila se u New York i stala u red za mjesto statista u filmu Woodyja Allena, prisjetila se jednom Sharon.
Nizala je manje uloge sve do 1990. i znanstveno-fantastičnog filma Total Recall redatelja Paula Verhoevena u kojem je glumila s Arnoldom Schwarzeneggerom. Verhoeven joj je potom dao ulogu u erotskom trileru Sirove strasti koji je postao prijelomnica u njezinoj karijeri i osigurao joj globalnu slavu. Tri godine kasnije odigrala je možda i najbolju ulogu u svojoj dosadašnjoj karijeri.
Stala je rame uz rame Robertu De Niru u epskoj kriminalističkoj drami Casino Martina Scorseseja, a izvedbom si je osigurala i nominaciju za Oscara u kategoriji najbolje glumice.
Činilo se kako je sretna i u privatnom životu. Udala se za američkog novinara i urednika Phila Bronsteina 1998. te posvojila dječaka Roana, a onda je doživjela tešku zdravstvenu krizu. Kada je 2001. dobila moždani udar, liječnici su joj dali samo jedan posto šanse za preživljavanje. Nakon devet dana krvarenja završila je na operacijskom stolu i sedmosatnom zahvatu tijekom kojeg su joj u mozak postavljene 22 spirale za stabilizaciju arterije.
Oporavljala se godinama – od moždanog udara, razvoda i borbe za skrbništvo s Bronsteinom. Naposljetku se zdigla se iz pepela poput feniksa i pokazala da ništa nije uspjelo slomiti njezin pozitivan duh.
Uvijek iskrena, oštra na jeziku, britka i duhovita, Sharon je prava riznica životnih mudrosti. Žene mogu odglumiti orgazam, ali muškarci mogu odglumiti cijelu vezu, izjava je koja je nasmijala njezine obožavateljice diljem svijeta.
Što još Sharon ima za reći o raznim aspektima života, pročitajte u nastavku.
O bolesti...
Mnogi ljudi identificiraju se kroz svoju bolest, ali to ne može biti tvoj identitet. U mom slučaju, toliko toga mi je oduzeto. Izgubila sam skrbništvo nad svojim djetetom, izgubila sam karijeru i nisam mogla raditi, prolazila sam kroz razvod. Toliko toga sam izgubila i mogla sam pustiti da me to definira, ali moraš ustati i zapitati se tko si ti nakon svega što se dogodilo.
O starenju...
Volim to što sam živa i zdrava, ljudi trebali biti presretni zbog toga što stare. Svjedočila sam situacijama u kojima ljudi to nisu doživjeli i mislim da su oni koji se srame starenja samo glupi i nezahvalni.
O gubitku djeteta
Saznala sam da ću biti roditelj na dan kad sam izgubila svoje dijete. Bila je 2000. godina i moj tadašnji suprug i ja imali smo seriju kasnih spontanih pobačaja. Tijekom našeg zadnjeg pokušaja da prirodnim putem dobijemo dijete, morala sam proći kroz bolnu operaciju i 36 sati trudova kako bih na svijet donijela mrtvorođenče. Na putu kući, u jednom od najmračnijih trenutaka u mom životu, dobila sam poziv za posvajanje.
O posvajanju...
Sada sam samohrana majka tri posvojena sina i to što ih odgajam najveća je privilegija mog života. Kada posvojiš, shvatiš da bi bilo koje dijete moglo biti tvoje dijete, svaka osoba mogla bi biti tvoja obitelj. Nakon toga više nikad ne gledaš svijet na isti način. Povezana sam sa svima na ovom svijetu i to je samo po sebi čudo.
O opraštanju...
Naučila sam oprostiti neoprostivo. Shvatila sam da možemo oprostiti svakome ako ih odvojimo od njihovim problema, bolesti i mana.
O kvalitetama potencijalnog partnera...
Ne tražim ništa u muškarcu. Nikad ništa nisam tražila. Nije kao da imaš svoju listu kvaliteta i onda se pojavi tvoja lista. To rade ljudi koji nisu u vezi zato da bi se utješili zbog činjenice da nisu u vezi. Tako imaju osjećaj da aktivno rade na tome da ostvare vezu u svom životu.
O roditeljstvu i vezama...
Zbog toga što sam roditelj postala sam svjesnija toga s kim se viđam. U jednom trenutku shvatiš da odluka koju doneseš ima utjecaj na nekog drugog. Dosta čekam prije nego moj partner završi u mojoj kući. Ne tražim nekog tipa koji će se useliti k meni, tražim nekoga tko će postojati kao svoj na svome. Najčešće se dogodi da shvatiš kako to nije 'to', ali do trenutka kad to shvatiš barem nisi naštetio svojoj djeci.
O bogatstvu...
Nemam novaca za razbacivanje. Nikad me nisu plaćali kao što su plaćali muškarce. Ljudi misle da su sve one priče iz tabloida o tome kako imam 17 automobila i tri kuće istinite. Nisu. Imam jednu kuću i 15 godina star Bentley Continental koji sam sama sebi kupila za 50. rođendan. Ako žele misliti da sam bogata, u redu je. Mogu onda misliti i da sam mršava. I predivna. I da nemam probleme. Mogu misliti da sam i dalje mlada i da imam dečka. Ajmo se pretvarati da imam sve, a ne da sam kao ostatak svijeta i snalazim se.
O nastavku karijere...
Odjednom mi djeca više nisu u kući i zapitala sam se što ću sada sa sobom. Mislim da se vraćam poslu. Uvijek sam bila tip osobe koja smatra da je čaša napola puna. I prazna čaša može imati pozitivne strane. Može se opet napuniti, zar ne? Ponekad je prazna čaša baš ono što trebaš.
