Karizmatična, jedinstvena u svijetu glazbe, kuma punka, zaljubljenica u knjige i posebnog modnog stila – tako bi se u nekoliko riječi mogla opisati Patti Smith, rođena 30. prosinca 1946. godine.
Iako je mnogi znaju samo kao pjevačicu, Patti Smith je i književnica, likovna umjetnica i bivša novinarka. Svoju najveću ljubav, onu prema glazbi, naslijedila je od majke koja je bila jazz pjevačica. Odrastajući u Chicagu i to u okrilju crkve Jehovinih svjedoka, Patti nije mogla ni zamisliti kakva je karijera čeka.
Radeći na pokretnoj traci u tvornici, živeći tipičnim američkim životom niže klase, te pokušavajući nakon toga završiti Učiteljski koledž Glassboro State, Patti je shvatila da to nije život kakvom se nadala ili željela za sebe. Napustila je fakultet i krenula put New Yorka.
Patti Smith u svojoj knjizi 'Just Kids' iznijela je realnu stranu traženja života umjetnika, prisjećajući se kako je nekada preživljavala od kave i glavice salate
Posao u knjižari danju, nastupanje noću
Kako je oduvijek voljela čitanje knjiga, zaposlila se u knjižari, a to joj je pružilo mogućnost i da besplatno čita pristigle nove naslove. Imala je i pomalo neobičnu simpatiju iz književnih krugova. Naime, vidjevši njegovo lice na naslovnici njegove knjige "Iluminacije", preko ušiju se zaljubila u Arthura Rimbauda, francuskog pjesnika simbolizma i preteče nadrealizma koji, dakako, nije bio ni živ u 20. stoljeću
Kada pak nije radila u knjižari, Patti je počela nastupati kao ulična glazbenica. Vjetar u leđa dao joj je posjet Parizu sa sestrom, gdje je oduševila publiku svojim nesvakidašnjim izgledom i spajanjem poezije beatnika s rock i punk glazbom. Po povratku u New York živjela je sa svojom velikom ljubavi, Robertom Mappletherpeom, fotografom koji je napravio fotografiju koja će kasnije krasiti omot prvog albuma Patti Smith Group.
Tijekom sedamdesetih bila je aktivna i u kazalištu za koje je napisala predstavu Cowboy Mouth, a pojavila se i u umjetničkom filmu "Robert Having His Nipple Pierced" u kojem je glavnu ulogu tumačio Mapplethorpe.
Osim što je slikala, pisala pjesme i drame te nastupala, svoj je talent iskoristila i za novinarski posao. Pisala je za uvažene časopise poput Rock Magazine, Creem, a kasnije čak i Rolling Stones. Njezina suradnja s Rock Magazineom navodno je prekinuta kada je morala intervjuirati Erica Claptona pa mu je postavila samo jedno jedino pitanje – koje su njegove omiljene boje. To je razbjesnilo uredništvo časopisa, no Patti je već bila na putu slave i ništa je nije moglo zaustaviti.
Dobila vlastiti bend
Već je imala iskustvo u samostalnim nastupima u malim klubovima i uličnim manifestacijama, a glas o njoj i njezinim vokalnim i spisateljskim sposobnostima počeo se širiti. Čak su je i članovi benda Blue Oyster Culta razmatrali kao glavnu pjevačicu, no dogodilo se nešto još bolje – dobila je vlastiti bend Patti Smith Group
Njihov prvi album naziva Horses donio je revoluciju u svijet glazbe. Napokon je na snimljenom tonskom zapisu bilo zabilježeno ono što je Patti i inače radila – spajala punk rock s poezijom. Punk rock je postajao sve popularniji i u Sjedinjenim Američkim Državama i u Europi, a to je bendu omogućilo brojne koncerte i pristojnu zaradu. Ipak, tijekom jedne promocije novog albuma pala je s pozornice visoke 4,5 metra, što je rezultiralo prijelomima vratnih kralježaka.
Kako je kasnije otkrila u intervjuima, liječnici su joj rekli kako je samo zbog snage svoje volje i želje za rehabilitacijom ponovno postala pokretna. Neko je vrijeme glazba morala ostati sa strane, no potom je zajedno s Bruceom Springsteenom napisala jednu od svojih najpoznatijih i najprodavanijih pjesama svih vremena "Because the Night".
Karizmatična, jedinstvena u svijetu glazbe, kuma punka, zaljubljenica u knjige i posebnog odjevnog stila – tako bi se u nekoliko riječi mogla opisati Patti Smith
Veliki povratak
Kada je pak godinu kasnije upoznala Freda Sonica Smitha, također glazbenika, smatrala je da je pronašla svoju srodnu dušu. Par se oženio i u braku su dobili dvoje djece. Pomalo netipično za Patti, gotovo se potpuno povukla s glazbene scene, sada kad su već svi znali njezino ime, te odlučila posvetiti se obiteljskom životu.
Međutim, nakon smrti supruga i nakon što su njezina djeca već ponešto narasla, odlučila se vratiti u New York u kojem je nekada davno sve i počelo te ponovno zgrabiti svoju glazbenu karijeru. Objavila je albume Peace and Noise i Gung Ho, a pjesme "1959" i "Glitter in Their Eyes" bile su nominirane za nagradu Grammy za najbolju rock vokalnu izvedbu.
Ubrzo je uslijedilo i izdavanje njezine cjelokupne diskografije, kao i dva velika priznanja – ulazak u Kuću slavnih rock and rolla te odlikovanje Ordre des Arts et des Lettres francuskog ministarstva kulture.
Međutim, Patti se nikada nije smatrala zvijezdom. Voljela je sve vidove umjetnosti, no najvažnije joj je bilo ne to da se ona istakne među masom, nego da svoje poznato ime koristi kako bi mlade privolila za umjetnost, napose čitanje knjiga.
Osim što je držala predavanja o francuskim i američkim pjesnicima, često je u intervjuima isticala koliko je važno da djeca od najranije dobi čitaju knjige. I sama je napisala hvaljenu knjigu "Just Kids" u kojoj je iznijela realnu stranu traženja života umjetnika, prisjećajući se kako je nekada preživljavala od kave i glavice salate, no istodobno svjesna toga da umjetnik mora raditi više poslova kako bi preživio i, u konačnici, došao do publike.
Njoj je to svakako pošlo za rukom. Deseci objavljenih albuma, izdavanje nekoliko knjiga, nominacija za Grammy, samostalne izložbe likovnih radova u galerijama te neprikosnovena skromnost i predanost radu – to je žena koja je uzor djevojkama diljem svijeta.
