U prosjeku dva puta tjedno dužim najvrjednije biće Svemira. Tih dana je jako teško biti strog odgajatelj, a da mu u duši ostaneš upamćen kao osoba s kojom bi se veselio provoditi vrijeme, barem do osamnaestog rođendana. Nisam Galvagno pa da za doručak imamo pet slijedova divnih delicija - odrastao sam na goveđoj juhi, piletini i siru s vrhnjem za vikend, a uglavnom su me othranili sendviči.
No, u djetinjstvu su me roditelji nakon škole nogom u guzicu izbacili u park s loptom, a kako današnje generacije to ne puše (pročitajte prošlu kolumnu), nasljednik se lagano počeo debljati. Cijelih 38,5 kila na 140 centimetara, za koje sam naravno kriv – ja. Pa i dalje jedemo zdravo i fino kao i prije, koliko je god to moguće kombinirati, naravno, s fizičkim aktivnostima koliko god to dopusti vrijeme...
Kako je moje dijete ipak 50 posto preslika mene, tako bi bilo teško moguće da je vitak, suh i plav, pa je Rokatanski od malih nogu počeo pokazivati sklonosti prema svemu što je nezdravo, kancerogeno i nema ama baš nikakvu prehrambenu vrijednost. Kao i uostalom sva djeca, inače se ne bi zvala djeca nego nekako drugačije...
Rokatanski je od malih nogu počeo pokazivati sklonosti prema svemu što je nezdravo, kancerogeno i nema nikakvu prehrambenu vrijednost. Kao i uostalom sva djeca, inače se ne bi zvala djeca nego nekako drugačije
Nevjerojatna je ta njegova top lista u koju se ne može ugurati ništa zdravo niti ono što konzumiraju lažne ljepotice bez celulita sa svih reklama svijeta. Sarmu ne voli jer mu je kupus kiseo, kelj jer mu je bljak, juhu jer je juha, ali imamo prešutni dogovor da se pojede 80 posto, a onda ovisno o tome koliko smo raspoloženi i on i ja. Voće jede samo ako je strogo precizno narezano, oprano, oguljeno i valjda nabodeno na Swarovski čačkalicu.
Uspije pojesti jabuke, pije frape od banana i obožava jagode, ali kad ja ne vjerujem tim tvrdim mutantima koji rastu u veljači. Ja sam starog kova, nije to zemlje ni sunca vidjelo...
Kad bi se pitalo mog jedinog nasljednika što bi jeo mjesec dana na pustom otoku, lista bi izgledala ovako: hrenovke, hrenovke, hrenovke (s majonezom i kečapom - aaaarghhh), čips, smoki, McDonalds (iako sa mnom tamo nije nikad bio), gumeni bomboni, tvrdi bomboni i opet hrenovke.
Pa se mučim, i kuham i nakuhavam zelenjavu i juhe, i koristim metode moljenja (Rok, molim te), ponovnog moljenja (Rok, ajde, stvarno), spuštanja glasa (pojedi to), siktavosti (zdnjiputtiponvljm pjdito), očajnog moljenja (dobro, pa znaš da je to zdravo, ajde brate, molim te pa da odemo van) te ucjene (nema stripa ako ne pojedeš!).Danas je teško privoljeti djecu da jedu zdravo, jer su ih u vrtiću šopali bombonima i čokoladama, u školama i na dječjim rođendanima je još i gore, jer sve vrvi rinfuznim snackovima, ali svaka mala pobjeda zdravog nad nezdravim je - slatka
A nekad, nekad smaže tanjur graha ('Super je, ali malo ti je rijedak i ričet je bez veze'), prije mesa pojede bunt blitve ('Znam da si sretan kad ne ostane, pa radije prvo to pojedem, a onda uživam u mesu'), sašije se odojkom (damn, to nije zdravo, ali jednom mjesečno...), i kad nešto napravimo skupa. Od palačinki u boji i bez njih, preko roštilja, pizze povrtnice do Cordon bleua...
Da, vraćali smo se doma, rekoh mu da imamo šnicle i špinat, a on je onako tužno rekao da mu se baš jede Cordon bleu. Pa smo lupali šnicle, rezali (ja) i slagali špek i sir u njih (Rok), pikali čačkalicama i radili pohance. Kuhinja je izgledala kao trg u Kijevu, ili špajza Paris Hilton, trajalo je cijelu vječnost, ali smo se tako najeli i poslije nalajali da sam baš bio sretan. Još kad ga naučim da pere suđe, šatro...
Uglavnom, danas je teško privoljeti djecu da jedu zdravo, jer su ih u vrtiću šopali bombonima i čokoladama, u školama i na dječjim rođendanima je još i gore, jer sve vrvi rinfuznim snackovima, ali svaka mala pobjeda zdravog nad nezdravim je - slatka. Ajme, kreće sezona sladoleda... Postoji li neki zdravi!?
