U neka davna, neću reći lijepa vremena, moj pokojni dida bi se sa zadnjim zvukom školskog zvona pojavio sredinom lipnja u Zagrebu, stavio me u spavaća kola Marjan-expressa, i uz drndanje, hrkanje i smrzavanje u lici, jutro bismo ugledali u Splitu

Dva i pol mjeseca kasnije roditelji bi jedva nekako od ostiju, peraja, udica i ikojeg pribora za ribolov otrgnuli malog razmaženog divljaka koji se stopio s otokom i nije mu na kraj pameti bilo da se vraća u dosadnu školu... Imao sam 80 dana ljeta u pustopoljinama Korčule, bez televizora, telefona, često i struje, hodao bos i pocrnio kao francuska reprezentacija i to bez kremica i zaštita.

Postojala je jedna vrsta hrenovki, jedan mesni doručak i barem trideset stvari iz mora što bih ih proždirao u svakom agregatnom stanju, pila se hladna kišnica s malo limuna koji je rastao iza kuće. I nisam ni znao koliko sam bio sretan. Roditelji su radili u prosjeku 8 sati, plaća je stizala do trećeg u mjesecu, znalo se kad i koliko se radi, nije bilo prekovremenih, vikend je bio nešto nedodirljivo. A danas, danas smo kao civiliziraniji i napredniji...

Sin će mi uskoro imati devet godina. Svi snovi da će biti novi Luka Modrić su isparili, Dražen Petrović rasplinuli, jer više nitko od klinaca u kvartu ne ide na terene i školska igrališta napucavati loptu kad naši nekoga dobiju. Možda zato jer su tereni sada gradonačelnikovi privatni parkinzi, a i naši sportaši sve rjeđe nekoga dobivaju... kako je završila škola, tako je Junior ostao malo s mamom, a malo sa mnom. Sva sreća pa sam klizan, pa mogu i s njim po igraonicama, bazenima i parkovima i onda raditi kad on zaspi, inače ne znam što bi bilo.

Svi snovi da će mi sin biti novi Luka Modrić su isparili, Dražen Petrović rasplinuli, jer više nitko od klinaca u kvartu ne ide na terene i školska igrališta napucavati loptu kad naši nekoga dobiju

A kako je danas nekako sve čudnije poslati dijete u park da se igra s vršnjacima, jer bi ga netko mogao oteti, pregaziti auto, sve je puno pljačkaša i pedofila, a i djeca u parkovima sjede oko onog klinca s najvećim mobitelom, tako sam par dana proveo u kompletnoj pažnji i posvećivanju prije nego ode ex punici i puncu na more. I onda shvatiš da Zagreb i okolica stvarno imaju zgodnih stvari za ponuditi! Od zatvorenih igraonica u slučaju kiše poput Habbylanda na Velesajmu gdje starci sjede pred televizorom i ispijaju kavice, do West Gatea, gdje ih ubaciš u žrvanj loptica i trampolina i ležerno skočiš u shopping.

Maknite djecu od kompjutera i televizora i bježite s njima van!

Svaki gradski kvart ima kakav-takav parkić, najčešće potpuno retardirano dizajniran tako da nema mjesta ni za djecu ni za odrasle, ili je bez ikakvog hlada, ili je istrunuo s potrganim spravama, pa ga moraju popravljati sami građani, ali ljuljačke i tobogani uvijek plijene pažnju. Za one željne komaraca, insekata, i općenito šume, tu su uvijek zanimljivi Maksimir, doduše s vrlo malo ičega što bi moglo djeci zaokupljati pažnju, pa sve do Sljemena na koji se današnje lijene generacije jedva penju, pa ih ucjenjujemo grahom i sladoledima, da, stidim se.



Bundek nije za kupanje, ali ima dva zgodna parkića, Jarun je graničan, ali ima igralište za mini golf za koje ne možete posuditi palice, kao i stolove sa stolni tenis bez mrežica. Ali dok je dobre volje i društva... O geocachingu sam već pisao, pa neću u detalje, iako je ultimativni dječji hit, dok bi posebnu pažnju pridao bazenima. Utrina je bazen za svaku osudu – nema vanjske bazene. Šalata nema sadržaja, Mladost jedina podsjeća na damu.

Svetice su ruglo i sramota, kao i sama činjenica da jedna metropola ima dva svega zatvorena olimpijska bazena na 800.000 ljudi. Jadno. Zato imamo sasvim solidnu ponudu terma u susjedstvu. Čatež je najljepši i najuredniji, iako je brutalno preskup, dnevna ulaznica stoji dvostruko više od klasičnih Tuheljskih toplica, i nešto malo nekompletnijoj Jezerčici. Zanimljivo je da vam do sve tri destinacije treba oko 45 minuta vožnje. U Adamovcu nismo bili, iako ih hvale, a otkriće mjeseca su Aqualuna, tobogani i bazeni na otvorenom, kod Podčetrtka na hrvatsko-slovenskoj granici.

Desetak različitih tobogana i bazen s umjetnim valovima – najljepša su nagrada jednom vrijednom odlikašu. A ni tati nije bilo loše, osim onog čuda zvanog King kobra. Naravno da ćete probati... Maknite ih od kompjutera i televizora, bježite s djecom van!

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju