U neka davna, neću reći lijepa vremena, moj pokojni dida bi se sa zadnjim zvukom školskog zvona pojavio sredinom lipnja u Zagrebu, stavio me u spavaća kola Marjan-expressa, i uz drndanje, hrkanje i smrzavanje u lici, jutro bismo ugledali u Splitu
Dva i pol mjeseca kasnije roditelji bi jedva nekako od ostiju, peraja, udica i ikojeg pribora za ribolov otrgnuli malog razmaženog divljaka koji se stopio s otokom i nije mu na kraj pameti bilo da se vraća u dosadnu školu... Imao sam 80 dana ljeta u pustopoljinama Korčule, bez televizora, telefona, često i struje, hodao bos i pocrnio kao francuska reprezentacija i to bez kremica i zaštita.
Postojala je jedna vrsta hrenovki, jedan mesni doručak i barem trideset stvari iz mora što bih ih proždirao u svakom agregatnom stanju, pila se hladna kišnica s malo limuna koji je rastao iza kuće. I nisam ni znao koliko sam bio sretan. Roditelji su radili u prosjeku 8 sati, plaća je stizala do trećeg u mjesecu, znalo se kad i koliko se radi, nije bilo prekovremenih, vikend je bio nešto nedodirljivo. A danas, danas smo kao civiliziraniji i napredniji...
Sin će mi uskoro imati devet godina. Svi snovi da će biti novi Luka Modrić su isparili, Dražen Petrović rasplinuli, jer više nitko od klinaca u kvartu ne ide na terene i školska igrališta napucavati loptu kad naši nekoga dobiju. Možda zato jer su tereni sada gradonačelnikovi privatni parkinzi, a i naši sportaši sve rjeđe nekoga dobivaju... kako je završila škola, tako je Junior ostao malo s mamom, a malo sa mnom. Sva sreća pa sam klizan, pa mogu i s njim po igraonicama, bazenima i parkovima i onda raditi kad on zaspi, inače ne znam što bi bilo.
A kako je danas nekako sve čudnije poslati dijete u park da se igra s vršnjacima, jer bi ga netko mogao oteti, pregaziti auto, sve je puno pljačkaša i pedofila, a i djeca u parkovima sjede oko onog klinca s najvećim mobitelom, tako sam par dana proveo u kompletnoj pažnji i posvećivanju prije nego ode ex punici i puncu na more. I onda shvatiš da Zagreb i okolica stvarno imaju zgodnih stvari za ponuditi! Od zatvorenih igraonica u slučaju kiše poput Habbylanda na Velesajmu gdje starci sjede pred televizorom i ispijaju kavice, do West Gatea, gdje ih ubaciš u žrvanj loptica i trampolina i ležerno skočiš u shopping.
Svi snovi da će mi sin biti novi Luka Modrić su isparili, Dražen Petrović rasplinuli, jer više nitko od klinaca u kvartu ne ide na terene i školska igrališta napucavati loptu kad naši nekoga dobiju
Maknite djecu od kompjutera i televizora i bježite s njima van!
Svaki gradski kvart ima kakav-takav parkić, najčešće potpuno retardirano dizajniran tako da nema mjesta ni za djecu ni za odrasle, ili je bez ikakvog hlada, ili je istrunuo s potrganim spravama, pa ga moraju popravljati sami građani, ali ljuljačke i tobogani uvijek plijene pažnju. Za one željne komaraca, insekata, i općenito šume, tu su uvijek zanimljivi Maksimir, doduše s vrlo malo ičega što bi moglo djeci zaokupljati pažnju, pa sve do Sljemena na koji se današnje lijene generacije jedva penju, pa ih ucjenjujemo grahom i sladoledima, da, stidim se.
Bundek nije za kupanje, ali ima dva zgodna parkića, Jarun je graničan, ali ima igralište za mini golf za koje ne možete posuditi palice, kao i stolove sa stolni tenis bez mrežica. Ali dok je dobre volje i društva... O geocachingu sam već pisao, pa neću u detalje, iako je ultimativni dječji hit, dok bi posebnu pažnju pridao bazenima. Utrina je bazen za svaku osudu – nema vanjske bazene. Šalata nema sadržaja, Mladost jedina podsjeća na damu.
Svetice su ruglo i sramota, kao i sama činjenica da jedna metropola ima dva svega zatvorena olimpijska bazena na 800.000 ljudi. Jadno. Zato imamo sasvim solidnu ponudu terma u susjedstvu. Čatež je najljepši i najuredniji, iako je brutalno preskup, dnevna ulaznica stoji dvostruko više od klasičnih Tuheljskih toplica, i nešto malo nekompletnijoj Jezerčici. Zanimljivo je da vam do sve tri destinacije treba oko 45 minuta vožnje. U Adamovcu nismo bili, iako ih hvale, a otkriće mjeseca su Aqualuna, tobogani i bazeni na otvorenom, kod Podčetrtka na hrvatsko-slovenskoj granici.
Desetak različitih tobogana i bazen s umjetnim valovima – najljepša su nagrada jednom vrijednom odlikašu. A ni tati nije bilo loše, osim onog čuda zvanog King kobra. Naravno da ćete probati... Maknite ih od kompjutera i televizora, bježite s djecom van!
