U svojem istraživanju docentica Sandra Nakić-Radoš s Hrvatskog katoličkog sveučilišta ustvrdila je da stopa postporođajne depresije kod majki koje su rodile u terminu, zdravo dijete, nisu imale prethodnih psihičkih smetnji niti simptoma depresije u trudnoći čak osam posto.
Drugim riječima, postporođajna depresija javlja se kod svake dvanaeste žene za koju to nikad ne bismo rekli niti mogli predvidjeti. Zbog toga je važna edukacija jer se postporođajna depresija zbilja može dogoditi bilo kome.
Jedan od najčešćih mitova o postporođajnoj depresiji jest taj da se ona događa samo 'slabim' ženama ili da se baš nama to ne bi nikad moglo dogoditi. Iako prethodni psihički problemi, narušeni obiteljski odnosi, neplanirana trudnoća i bračni problemi predstavljaju rizične faktore za nastanak postporođajne depresije, ona se može dogoditi baš svakome.
Postporođajna depresija javlja se kod svake dvanaeste žene za koju to nikad ne bismo rekli niti mogli predvidjeti.
Također, pogrešno je i uvjerenje da se iz postporođajne depresije može jednostavno 'trgnuti'. Ona je ozbiljno psihičko stanje koje zahtijeva stručnu pomoć te je nerealno očekivati da jednostavno prođe sama od sebe ili da se s njom izborimo samostalno. Štoviše, takvo razmišljanje dovodi do osjećaja da nešto nije u redu s nama ako se ne možemo jednostavno 'trgnuti' te dodatno produbljuje već ionako teško stanje, govori magistra psihologije Dubravka Pešorda iz Centra Madrugada.
Još je jedno uvjerenje da je postporođajna depresija isključivo rezervirana za žene. Novija istraživanja pokazuju da i očevi mogu patiti od postporođajne depresije, s vrlo sličnim simptomima kao i majke.
Nakon rođenja djeteta i kod njih se javlja hormonalna promjena, a također doživljavaju veliku životnu promjenu u preuzimanju roditeljske uloge. Zbog toga se i kod njih mogu javiti psihičke smetnje, a zbog neznanja izrazito rijetko traže pomoć stručnjaka.
Postporođajna depresija ima mnogo lica i upravo zbog toga često ju je teško prepoznati.
KOJI SU SIMPTOMI POSTPOROĐAJNE DEPRESIJE?
- česte promjene raspoloženja
- problemi sa spavanjem (nesanice ili pretjerano spavanje)
- problemi s apetitom (manjak apetita ili prejedanje)
- umor
- bezvoljnost
- gubitak energije
- osjećaj bespomoćnosti i osjećaja da osoba nije dovoljno dobra majka
- preplavljenost osjećajima
- izbjegavanje kontakta s ljudima i prijateljima
- osjećaj menira
- kratak "fitilj", tj. pojačana iritabilnost ili ljutnja
- osjećaj srama ili krivnje
- jaka anksioznost
- razmišljanje da se naudi sebi ili djetetu
- razmišljanje o smrti
Ovi simptomi izrazito narušavaju kvalitetu života te je važno na njima poraditi čim prije, inače riskiramo ulazak u negativnu spiralu misli – u njoj je svaki, pa i mali, neugodan događaj okidač za navalu negativnih misli i neugodnih emocija, te nam se stalno potvrđuje da nam nikad neće biti bolje. Također, ne moraju biti prisutni svi od navedenih simptoma kako bismo zaključili da se radi o postporođajnoj depresiji, napominje Dubravka Pešorda.
"OBEĆAVAM, BIT ĆE BOLJE"
Kad se radi o jakoj paranoji koja se javlja nakon porođaja, govorimo o stanju koje se naziva postporođajnom psihozom. Ona se najčešće razvija unutar dva tjedna od poroda. Rijetka je, javlja se kod oko 0,1 posto rodilja, ali može biti izrazito opasna i za majku i za dijete.
U periodu postpartuma osobito je važno da okolina stavi dobrobit majke i bebe ispred svojih želja i očekivanja.
Naime, ona je popraćena halucinacijama i deluzijama – mislima i osjećajima koji se čine stvarnima, a to zapravo nisu, jakim strahom, panikom i zbunjenošću, teškoćama u razmišljanju, kao i pokušajima da se našteti sebi i djetetu. Žena u takvom stanju može biti uvjerena da partner želi naštetiti njoj i djetetu te odlučiti napustiti kuću zajedno s djetetom dok je on na poslu.
Može se dogoditi i da majka čuje glasove koji joj stalno govore da mora naštetiti djetetu ili da je dijete na neki način prokleto i da ga se mora riješiti čim prije.
Postporođajna psihoza medicinska je hitnost i tako se i tretira. Dakle, u slučaju pojave takvih simptoma važno je hitno se prijaviti u najbližu medicinsku ustanovu i započeti liječenje, naglašava psihologinja. Svoje iskustvo s postporođajnom depresijom i psihozom na Facebook stranici The Motherload podijelila je mama Emma Attenborough-Sergeant, koja piše:
Sinoć sam listala stari rokovnik koji nisam uzela u ruke od prošle godine i pronašla stranicu nazvanu 'DOKAZ'. Vidite, nakon što sam lani u travnju rodila – i imala jako loše porođajno iskustvo – potpuno me obuzela postoporođajna depresija. Imala sam i vrlo gadan period intenzivne paranoje.
Imala sam mnoge teorije zavjere u koje sam vjerovala s potpunom sigurnošću. Bila sam uvjerena da moji prijatelji mene i moju djevojčicu žele uvesti u pedofilski krug; da moj suprug, pun ljubavi i podrške, smišlja kako će me ostaviti, i da cijela naša obitelj i svi prijatelji znaju za to i da mu pomažu da to izvede, a da ne izgubi kćer; mislila sam da udruga za podršku zapravo čini nažao mome djetetu svaki put kad sam bila na savjetovanju.
Stranicu 'DOKAZ' napisala sam mahnito usred noći i pokazala je svome mužu kao nepobitan dokaz svih mojih teorija. Na njegovu licu vidjela sam istinu. Ja sam bila jako, jako loše, a on je bio jako, jako zabrinut. U tom trenutku shvatila sam da trebam veću pomoć od terapijskih razgovora i da je moje tvrdoglavo odbijanje da se vratim na lijekove koji su mi pomogli prije trudnoće, štetilo mojoj obitelji.
Lijekovi nisu za svakoga, ali ono u što sam sigurna jest da kroz nešto ovakvo ne možete prolaziti sami. Povjeriti se nekome kada ste tek postali mama nevjerojatno je teško. Želite se osjećati kao da vladate svime. 'Programirani' ste tako da mislite da biste trebali sve imati pod kontrolom.
Važno je ne poticati osjećaj krivnje kod rodilje. Bliske osobe, često iz najbolje namjere, misleći da tako pružaju podršku, znaju izjaviti neprimjerene rečenice.
No traženje pomoći nije priznavanje poraza. To znači da vam je dovoljno stalo do vaše obitelji da želite pokušati biti najzdraviji što možete, za njih i za sebe. Razlog zbog kojeg dijelim ovo jest taj da stvari zaista krenu nabolje. Obećavam, bit će bolje.
Još uvijek sam na lijekovima, ali više ne idem na savjetovanja. Sada zapravo uživam u vremenu koje provodimo skupa umjesto da plačem na pomisao da je sutra novi dan. Paranoja je prošla, a pronalazak tog rokovnika bio je kao da gledam u stranca. Toliko sam se šokirala kada sam shvatila koliko sam bila loše da sam se tresla nakon što sam to pročitala. No bila sam i ponosna na činjenicu koliko sam sada bolje.
Postati mama teško je za svakoga, ali ako se uz tu ludu promjenu još i borite s mentalnom bolešću, vi ste kraljica – i ide vam mnogo bolje nego što mislite. Vjerujte mi. Vidim to sada. Ali, molim vas, nemojte patiti u tišini. Vi i vaše bebe zaslužujete više od toga.
Postporođajna depresija najefikasnije se liječi kombinacijom psihofarmaka i psihoterapije. Većina majki, čak i kad prepoznaju da se zbilja radi o postporođajnoj depresiji, koristi samo psihofarmake. Koliko god oni bili korisni, neće promijeniti obrasce koji su ih učinili ranjivijima za nastanak depresije.
"JA SAM IH ČETVERO RODILA PA SE NISAM TAKO PONAŠALA"
Tu u priču ulazi psihoterapija, tijekom koje se normaliziraju osjećaji, otkrivaju štetni obrasci te dolazi do novih načina nošenja sa situacijom. Ona može biti grupna i individualna, a izbor ovisi o osobi. Nekima bolje odgovara biti u grupi ljudi sa sličnim problemom te osjetiti da nisu sami, dok drugi preferiraju da je pažnja terapeuta usmjerena isključivo na njih.
Važno je pronaći psihoterapeuta koji ima znanja o postporođajnoj depresiji te pred kojim se osoba osjeća ugodno i sigurno.
Psihoterapija je korisno i osnažujuće iskustvo te bih je preporučila čak i tijekom trudnoće. Postajanje roditeljem znači veliku životnu promjenu, ali i to da će se pojaviti mnogi osjećaji koje smo godinama potiskivali, odnosi s našim vlastitim roditeljima i slično. Što se više štetnih obrazaca riješi prije trudnoće i tijekom nje, manja je vjerojatnost pojave postporođajne depresije, objašnjava Pešorda.
U periodu postpartuma je osobito važno da okolina stavi dobrobit majke i bebe ispred svojih želja i očekivanja. Dakle, da ne forsiraju posjete i pozive prije nego što majka za njih bude spremna.
Kako su kućanski poslovi općenito u razdoblju postpartuma izvor stresa, bilo bi bolje da ih na sebe preuzme obitelj, a da se majka i beba mogu nesmetano povezati.
Ako je obitelj daleko, moguće je angažirati postporođajnu doulu – profesionalku koja pomaže u brizi oko novorođenčeta, prilagodbi obitelji, pripremi jela i lakšim kućanskim poslovima, daje informacije o prehrani novorođenčeta, emocionalnom i fizičkom oporavku od poroda te smirivanju djeteta.
Isto tako, važno je ne poticati osjećaj krivnje kod rodilje. Bliske osobe, često iz najbolje namjere, misleći da tako pružaju podršku, znaju izjaviti neprimjerene rečenice 'Trgni se, kakva si to majka ako ti je već sad teško' ili 'Ja sam ih četvero rodila pa se nisam tako ponašala', 'Ma nije to ništa, vidjet ćeš kad krenu zubi' i slično, koje nekome tko se bori s postporođajnom depresijom mogu biti izrazito bolne i teške.
Umjesto gomile savjeta kojima okolina želi pomoći, bolje je postaviti više pitanja kao što su 'Kako si?', 'Što ti treba?', 'Kako ti mogu pomoći?', 'Želiš li razgovarati?' i slično, te zbilja biti spremni čuti odgovor, kakav god on bio, savjetuje magistra psihologije Dubravka Pešorda iz Centra Madrugada.
