„Hajde, što plačeš, rodilo ti se dijete, veseli se“, čuješ glas u svojoj glavi ili glas nekoga drugog koji ti to govori dok raščupana, s podočnjacima, u pidžami koja je pobljuckana, s ulošcima koji skupljaju krv već tjednima sjediš i nunaš uplakano dijete koje si netom presvukla i nahranila i nemaš pojma više što da radiš.
Plakanje u danima i tjednima nakon porođaja učestalije je nego što to mislimo. Zovu to baby bluesom.
Mame se suočavaju s bujicom „veselih“ hormona koji napuštaju tijelo, znojenjem, nesanicom, nesigurnošću oko toga rade li s bebom sve kako treba, vlastitim odrazom u ogledalu koji ti često kaže „izgledaš kao da te poplava izbacila“, a ti si u svim katalozima, knjigama i Instagram profilima majki vidjela da druge mame smireno, svježe oprane kose i bez podočnjaka, nježno drže mirnu bebu i gledaju je apsolutno zaljubljene. No mame plaču češće nego što to vidimo na fotografijama.
Dio majki taj baby blues neće napustiti kroz tjedan-dva ili šest, koliko traje babinje, dio majki ostat će zaglavljen u stanju koje ne razumiju ni one ni oni oko nje.
Pisala sam već o suočavanju s izostankom te neke instantne svemirske ljubavi koja se nekim mama dogodi malo kasnije, a zbog kojeg neke majke misle da su loš materijal za mamu i gdje vrlo lako otkližu niz tobogan postporođajne depresije, pogotovo ako imaju još neki od emotivnih tereta na leđima i ako beba nije jedna od onih „samo jede i spava i kaka“.
Dok gotovo sve mame imaju lakši oblik tzv. baby bluesa, svaka peta mama ima depresiju.
Istraživanja kažu da oko 20 posto svih novopečenih majki proživi postporođajnu depresiju. Dakle, jedna od pet žena koje su danas rodile suočit će se s negativnim emocijama s kojima moraju izaći na kraj. One nisu „histerične“, „razmažene“ i „premlade,“ one trebaju pomoć.
Ali ako je dijete u redu, muž je ostao mjesec dana doma da zajedno prođete taj prvi period, čak ti i svekrva donosi fino skuhani ručak svaki dan da se ne brineš o tome… a ti tužna!? Koji ti je vrag?
Ako si na internetu, pomaže da imaš malo više razumijevanja za druge mame jer mi čak i razumijevanje nepoznate osobe znači. Ako si moja bližnja osoba, pomaže da me pitaš kako si, da mi dođeš i pričuvaš bebu na 2 sata dok se ja otuširam, pojedem nešto toplo na žlicu i promijenim posteljinu.
Odmahuju glavom, govore da pretjeruješ, da se sabereš, da prestaneš biti razmažena, ma kakav doktor, pa nisi luda da moraš doktoru, proći će, samo glavu gore, misli pozitivno, spavaj kad beba spava, beba ti plače jer si ti nervozna, jer si pojela nešto krivo, zašto ne daš maloj kamilicu, izdoji se, 1001 zašto i zato. Mozak ti kao novopečenoj mami često poželi eksplodirati
Možda imam postporođajnu depresiju, napokon izgovoriš naglas. Proguglaš simptome, nađeš članak.
I onda pročitaš komentar starije gospođe U moje vrijeme nije bilo te depresije. Lako je to mogla biti i tvoja mama koja izgovara te riječi ispred tebe.
Bilo je depresije, draga starija gospođo, samo si možda imala sreću da je nisi doživjela. Bilo je, samo nisi znala da se to tako zove. Bilo je, samo si je zaboravila. Bilo je, ali si možda imala pomoć više nego što današnje mame imaju, a manje pritiska i zbog posla i zbog očekivanja prema svijetu kataloga.
Ustvari, nemam pojma kako je bilo prije. Ne pomaže mi to kako je bilo prije.
Znaš što pomaže?
Ako si na internetu, pomaže da imaš malo više razumijevanja za druge mame jer mi čak i razumijevanje nepoznate osobe znači.
Ako si moja bližnja osoba, pomaže da me pitaš kako si, da mi dođeš i pričuvaš bebu na dva sata dok se ja otuširam, pojedem nešto toplo na žlicu i promijenim posteljinu.
Da mi doneseš nešto skuhano i odneseš smeće, da mi odeš u dućan i u ljekarnu, da mi dodaš maramicu ako plačem i kažeš: „Ako se i dalje budeš osjećala loše, nazovi ovaj broj, tu se možeš besplatno i bez uputnice naručiti na pregled kod psihijatrice specijalizirane baš za postporođajnu depresiju.“ Postoje takva mjesta, tzv. hitne pomoći za mame bez tragova da su „lude“.
Hvala mojoj kumi koja se raspitala okolo i saznala da u Zagrebu postoji Centar za mentalno zdravlje. Ja sam već jako dugo dobro.
Ja, koja sam nekad bila najsnažnija i najsamostalnija, trebala sam pomoć. Možda ga trebaš i ti, draga mamo.
Obratite pažnju, molim vas.
Ako uočite da je neka mlada mama oko vas pretjerano zabrinuta ili ste vi ta mama, možda nije loše da zakažete prvi razgovor u Centru za mentalno zdravlje, Baštijanova 52, tel: 01 366 75 46.
Nadam se da nešto slično postoji i u drugim gradovima.
