Kampanjom 'Prva četiri su najvažnija' želimo pobuditi svijest budućih i sadašnjih vlasnika pasa, uzgajivača i javnosti o tome koliko je bitno da štenci (kvalitetno) provedu prva dva mjeseca života u leglu s majkom i braćom i sestrama, te u javnosti osvijestiti činjenicu da se pse ne bi trebalo odvajati od legla prije nego što navrše dva mjeseca te da prva četiri mjeseca psi nikako ne bi trebali živjeti u izolaciji od drugih pasa i ljudi.
U ovom drugom dijelu kampanje ključna ciljana skupina su veterinari, koji vlasnicima štenaca najčešće savjetuju da pse drže u izolaciji sve dok ne prime sva cjepiva, što može utjecati na veći postotak problema u ponašanju u odrasloj dobi psa, poručuju iz udruge Kako psi komuniciraju.
Udruga Kako psi komuniciraju pokrenula je kampanju 'Prva četiri su najvažnija' u kojoj osvještava o važnosti socijalizacije štenaca u prvih otprilike četiri mjeseca njihova života
Kampanja "Prva četiri su najvažnija" ima dva cilja:
1. Obučiti sadašnje i buduće vlasnike pasa, sadašnje i buduće uzgajivače pasa i cjelokupnu javnost o važnosti toga da se štene ne odvoji prerano od majke i legla te da mu se osiguraju kvalitetni uvjeti odrastanja u razdoblju razvoja koje se naziva ključnom socijalizacijom.
2. Ukazati na važnost toga da psi u tom osjetljivom razdoblju (prva otprilike 4 mjeseca života) nikako ne bi smjeli živjeti u izolaciji od drugih pasa i ljudi zato što to može utjecati na pojavu ozbiljnijih problema u ponašanju u odrasloj dobi psa.
"Zvijezde" kampanje su štenci iz legla udruge koji se udomljavaju, a voditeljica udruge Mirta Jambrović ističe kako udomiti štenca (i općenito psa) znači ljepši i ispunjeniji život.
Psi u naše živote unose toliko toga što je lijepo: privrženost, toplinu, povezanost s nama i neizmjereno veselje što nas vide čak i ako smo bili razdvojeni samo nekoliko minuta. Osim toga, potiču nas da budemo aktivni i živimo zdravije. A kada svemu tome dodamo i činjenicu da smo jednom živom biću pomogli da zidove skloništa zamijeni pravim domom, nije nikakvo čudo da se i mi osjećamo ispunjenije, poručuje Mirta Jambrović, autorica knjige "Kako psi komuniciraju?" te nositeljica licence Hrvatskog kinološkog saveza za vođenje Tečaja za psa pratioca.
Kada uzmu štenca, vlasnici svom ljubimcu žele pružiti svu ljubav i pažnju, no pri tome se lako potkrade pogreška koju vlasnici štenaca često rade.
Pse ne bi trebalo odvajati od legla prije nego što navrše dva mjeseca, a prva četiri mjeseca psi nikako ne bi trebali živjeti u izolaciji od drugih pasa i ljudi
Najčešća pogreška koju vlasnici štenaca čine jest to što zaboravljaju da će oni postati odrasli psi pa se na samom početku, u najvažnijem razvojnom razdoblju za psa, ponašaju previše popustljivo prema njima. To znači da im ne postavljaju granice, dopuštaju im da rade stvari koje će im poslije, kada pas odraste, smetati, i ne uče ih pravilima psećeg ponašanja u ljudskom društvu. Te pogreške najčešće dovedu do toga da im život sa psom kada on dođe u odraslu dob postane vrlo težak jer pas već razvije mnoga neželjena ponašanja, koja je tada već mnogo teže riješiti.
Srećom, tu je pogrešku vrlo lako ispraviti tako da se štenetu pravilno pristupi od samog trenutka kada dođe u naš dom. Zbog toga bismo svim vlasnicima štenaca koji imaju mogućnost u svome mjestu pohađati neki oblik tečaja za pse (posebno ako postoje specijalizirani tečajevi baš za štence) preporučili da odmah krenu na neki takav tečaj.
Uloženi novac, trud i vrijeme višestruko će im se isplatiti, a rad sa štenetom i vrijeme provedeno s njim bit će im ugodno i zabavno, za razliku od onoga što doživljavaju vlasnici pasa koji na tečaj ili individualne satove kreću zato što im je život sa psom postao nepodnošljiv zbog nekog problema u ponašanju koji se u međuvremenu razvio, objašnjava Mirta Jambrović.
Nažalost, u Hrvatskoj je i puno napuštenih štenaca, ostavljenih po šumama, uz ceste, zavezanih u vrećicama... Voditeljica udruge Kako psi komuniciraju kaže kako je ponašanje nas kao društva prema životinjama općenito, pa tako i prema psima, samo odraz onoga kako se ponašamo jedni prema drugima, a posebno toga kako se ponašamo prema najslabijim i najnezaštićenijim jedinkama.
Zakon o zaštiti životinja postoji i njegove odredbe prilično su jasne. Problem je u tome što se one većinom ne provode, što su ljudi (posebno u nerazvijenijim krajevima) potpuno needucirani o životinjama i nespremni na promjene svjetonazora, te što oni koji bi trebali biti drakonski kažnjeni zbog svojih postupaka najčešće prođu nekažnjeno, a sve to dovodi do toga da se prema životinjama i dalje ne postupa kako bi trebalo, a društvo kao takvo samo stoji po strani i šutke to promatra.
U vezi s konkretnim problemom napuštenih, bačenih, ubijenih štenaca, naše društvo može napraviti to da počne provoditi zakone koje je država donijela jer bi to u najvećoj mjeri smanjilo problem napuštenih štenaca, poručuje voditeljica udruge Kako psi komuniciraju, osnovane 2019. godine s ciljem poticanja, razvijanja i unapređenja aktivnosti vezanih za odgoj i školovanje pasa, podizanja kvalitete života pojedinca i životinja, podizanja svijesti šire javnosti o utjecaju pasa na psihofizičku dobrobit ljudi, promicanja pozitivnog odnosa prema psima, promicanja dostojanstvenog života i prava svih pasa i njihovih vlasnika, promicanja pozitivnog odnosa prema životinjama, prirodi i vrijednostima koje u njoj treba čuvati, promicanja znanstvenih i drugih istraživanja u području kinologije i promicanja interdisciplinarne suradnje u drugim područjima te obrazovanja u području odgoja i školovanja pasa.
Koordinatorica udruge je Vernesa Smolčić, redovita profesorica na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, sa znatnim iskustvom u osmišljavanju, vođenju i realizaciji velikih projekata te popularizaciji znanosti.
