Jasna Špoljarić karijeru je posvetila je radu s djecom u SOS Dječjem selu. Kako izgleda njezina svakodnevica, s kakvim se situacijama morala nositi i što je za nju najveća nagrada otkriva u intervjuu. S našim je čitateljima podijelila i savjete za roditelje koji se danas, više nego ikad, suočavaju s problematičnim ponašanjem djece.
Galerija
Svakako, kada roditelj osjeti potrebu za osobnim razgovorom sa psihologom ili osjeti da je to potrebno njegovu djetetu, to treba i realizirati. Dječji psiholozi postoje s razlogom i ako se javi potreba, važno je iskoristiti pomoć koju oni znaju pružiti.
Generacije i generacije djece prošle su razgovore s Jasnom Špoljarić, koja je, možemo reći, čitav život posvetila njihovu razumijevanju sebe i okolnosti u kojima se nalaze. I prije dolaska u SOS Dječje selo Jasna je radila kao psiholog na zaštiti djece, mladeži, braka i obitelji, a nakon toga je dvije godine radila kao stručna savjetnica u Ministarstvu rada i socijalne skrbi. Međutim, nedostajao joj je direktan rad s djecom i to je bio glavni razlog zbog kojeg se odlučila raditi kao psiholog u SOS Dječjem selu.
Trenutak koji ću uvijek pamtiti i koji me osvijestio je kad mi je jedna djevojčica jednom rekla: "Znaš teta, ja svaki put kad se probudim gledam je li tvoj auto tu i nekako sam sigurnija kad je tvoj auto tu!". Nikad nisam razmišljala gdje moj auto stoji parkiran i znači li to nekome, ali ovo je bio jako lijep osjećaj. Za djecu je jako važno da smo ovdje i da se uz nas osjećaju sigurno.
Najviše se bavi dijagnostikom, savjetodavnim radom i terapijom. Kao voditeljica Tima za razvoj djece kreira i osigurava optimalne uvjete za razvoj djece i dinamike SOS obiteljima. Planira prijem, pružanje skrbi i provođenje procesa osamostaljenja djece, odnosno mladih osoba koje su se osposobile za preuzimanje odgovornosti za sebe. Njeguju dobru suradnju unutar psiho-pedagoškog tima, koji se sastoji od stručnjaka različitih profila (psiholozi, socijalni radnici, socijalni pedagog i pedagoški pomoćnik), surađuju sa SOS mamama i tetama, biološkim roditeljima i članovima šire obitelji te nadležnim ustanovama.
"Sretna sam što sam sudjelovala u procesu izgradnje odnosa s djecom, vraćanja osjećaja sigurnosti i privrženosti, pomaganju djeci u integriranju trauma koje su doživjela u biološkim obiteljima te što su izrasli u odgovorne mlade ljude koji se kvalitetno nose s izazovima svakodnevnog življenja. Naučila sam da ne treba odustajati, nego odgovorno se nositi s izazovima."
Ciljevi su uvijek zadani, a ponekad ih je jako teško ostvariti
Psihologinja Jasna radi s djecom koja su u ranoj životnoj dobi bila izložena zanemarivanju i zlostavljanju članova biološke obitelji, ljudi o kojima su djeca ovisna. U SOS Dječjem selu svi stručnjaci se brinu o djeci koja nisu imala zadovoljene osnovne životne potrebe u svojoj obitelji, koju su psihički i fizički povređivale osobe koje su ih trebale voljeti i štititi.
"Potrebno je dugo vremena da se djeca osjete prihvaćeno i sigurno. Trzali su se i na najmanji pokret jer su očekivali povredu, a ne nježnost i zaštitu."
Rad s djecom uvijek je izazovan. Ono što ga dodatno čini težim jest to što je napredak gotovo uvijek spor. Vidljiv, ali spor jer se osniva na izgradnji odnosa prihvaćenosti, sigurnosti i povjerenja u sebe i druge. Ponekad se dogodi i da usprkos svim naporima psiholozi u radu s djecom iz SOS Dječjeg sela ne postignu zadane ciljeve. Tada se ponovno sastaje cijeli stručni tim i smišlja nove načine i opcije za pomoć djetetu.
U slučajevima kada teže postižemo ciljeve pomaže i podrška članova obitelji i prijatelja, učenje, sport, humor, odmaci i odmori u društvu najdražih. Moj moto je: Na kraju će biti dobro. Ako nije dobro, nije kraj.
Što je Jasna naučila od djece?
Koliko god rad s djecom bio težak i uzimao danak i na privatnom segmentu života, za Jasnu je dobrobit djece dovoljna nagrada. Ulaganjem u njih, smatra Jasna, gradimo bolji svijet u kojem možemo živjeti i oslanjati se jedni na druge.
"To je proces protkan izazovima, pobjedama i gubitcima, ali nas uči da treba ustrajati u postizanju ciljeva koji su dobri za nas i okruženje. Važno je naći smisao i nastaviti, čak i kada smo jako umorni."
Svatko ima pravo na sretno djetinjstvo, a uz pomoć ljudi kojima je posao više od karijere, čini se da je i moguć. Kako izgleda odrastanje u SOS Dječjem selu otkrila je Irena Škarec i ispričala nam svoj životni put.
Kako bi djetinjstvo onih koji žive na manje uobičajen način bilo što ljepše i radosnije, pomaže i Čarli. U njihovoj akciji za domove ispunjene ljubavlju mogu sudjelovati svi koji kupe proizvod, od kojeg se 0,50 kuna donira udruzi SOS Dječje selo Hrvatska.
Savjeti psihologinje Jasne za roditelje:
1. Ako naučite dijete da je voljeno i prihvaćeno, da ima kapacitet učiti i stvarati, igrati se i zabavljati te odgovorno se odnositi prema sebi i drugima, onda ste ga naučili osnovnim vrijednostima. Važno je naučiti ga da se treba odgovorno brinuti za sebe, ali i druge.
2. Sve konflikte rješavajte razgovorom, strpljenjem, znanjem i razumijevanjem, povjerenjem u kapacitete djece i sudjelovanjem djece u donošenju odluka. Potičite proces uvida i preuzimanja odgovornosti te tolerancije različitosti. Ljudi smo, griješimo i to je normalno. Bitno je prepoznati grešku, ispričati se i dati sve od sebe da ne ponavljamo iste greške.
3. Sva djeca imaju iste potrebe. Bitno je biti tu za njih i ponavljati im da su voljena, sposobna i spremna na suradnju. Važno je vjerovati da možemo zajedno promišljati i mijenjati svijet na opće dobro. Važno je poticati radost cjeloživotnog učenja, osobito učenja uz igru. Uz djecu trebate biti kao roditelj i zadovoljiti njihove potrebe. Važno ih je voljeti i poticati.
4. Svojim primjerom pokazati kako se odgovorno ponaša. Treba im pomoći prepoznati snage i slabosti. Bitno je poticati dječju strast za učenjem, kreativnost, suradnju s drugima, logičko razmišljanje i poduzetnost.
Sadržaj je napravljen u produkciji Nova Studija, native tima Nove TV, u suradnji s partnerom Labud po najvišim profesionalnim standardima.
