Potrebna je samo mala iskra da se sukob ponovno rasplamsa. Rat u Kongu bio je jedan od najkrvavijih sukoba nakon II. svjetskog rata u kojem je poginulo 5 milijuna ljudi, piše bloger ceste.blog.hr u svojem novom postu.
Iz Burundija, s asfaltiranih prometnica ulazimo u Kongo i silazimo na makadamske ceste koje su jedini cestovni pravci na istoku zemlje. Na nekim mjestima ceste su izrovane, na drugima znatno sužene, ponegdje zarasle u korov… U sušno vrijeme iza vozila dižu se oblaci prašine, u kišnoj sezoni ceste se pretvaraju u kaljuže u kojima utomobili lako zaglave. Vožnja kongoanskim cesatama je poput života na tom području – mučna i opasna.
No, nije važno je li na njima prašina ili blato, sestra Mislava svojim starim terencem uvijek stigne na odredište. U početku sam negodovao i žalio se na neudobnu vožnju, ali jedan pogled na druga vozila i putnike na njima i ponukao me da uvidim kako sam ipak u povlaštenom položaju. Autobusa nema, a po lošim cestama i ne bi mogli voziti, pa se putuje uglavnom kamionima koji su uz to pretovareni teretom. Nije rijetkost da se kamioni pokvare, a vozači, ako žele stići na odredište, ujedno moraju biti i mehaničari. Zaustavljamo se pokraj jednog pokvarenog kamiona.
- Sestro, ovdje smo već dva dana. Dajte nam nešto za jesti, vozač kamiona moli misionarku sestru Mislavu za komad kruha.
Nakon nekoliko iscrpljujućih sati vijuganja preko planinskih obronaka uz granicu s Ruandom, stižemo u Bukavu, najveći grad na istoku Konga. U posljednjih nekoliko desetljeća nekoć prelijepi grad na obali jezera Kivu potpuno je propao. Infrastruktura je uništena. Asfalta ima jedino u užem centru, a i ondje je popucao, prepun velikih rupetina iz kojih se možete iščupati jedino džipom. Industrija u ovom dijelu Konga ne postoji, a jedina tvornica u gradu je pivovara.
Stotine tisuća izbjeglica, bježeći pred ratom, naselile su se na periferiji. Niknula su naselja potleušica bez osnovne infrastrukture. Većina obitelji živi s manje od dolara na dan.
- Kupe, preprodaju pa na večer vide koliko su dobili i onda od toga dobitka kupuju za večeru. Kad se večer približi, cijene se smanje i onda oni za jesti kupuju na večer, kaže sestra Mislava dok se kroz gužvu probijamo prema kući hrvatskih misionarki koja se nalazi u jednoj od najopasnijih četvrti Bukavua.
O tome kakav je život hrvatskih misionara u Kongu te kako uopće žive stanovnici te države, pročitajte na Blog.hr-u u postu blogera ceste.blog.hr
