Nedavno sam završila na hitnoj zbog spontanog pobačaja u trećem mjesecu trudnoće. Tamo sam otišla kao svaki građanin koji uredno godinama plaća zdravstveno u ovoj državi, s punim povjerenjem.
Dočekalo me, rekla bih, 15. stoljeće, a mislim da je i tada bilo puno bolje. Svezali su mi ruke i noge započeli proces kiretaže na živo bez anestezije. Dakle, struganje maternice unutarnjeg organa na živo bez anestezije.
To je bilo 30 najmučnijih minuta u mom životu. 30 minuta. Ja bih vam svaku sekundu mogla prepričati jer je trajala vječnost. To je 30 minuta ponižavanja svake žene, od tisuće žena koje su potpisale peticiju koje su to doživjele. To je ponižavanje svake žene koja sada upravo leži na ginekološkom stolu i ovo prolazi, ispričala je zastupnica u Saboru.
POKRENULA LAVINU REAKCIJA
Iako je za predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića zastupnica, kako je rekao, iznijela jednu vrlo intimnu stvar i dovela ga u vrlo neugodnu situaciju, njezina ispovijest postala je tema dana i, još jednom, motivacija ženama da progovore o sličnim iskustvima – jer ovo nije tema o kojoj se govori prvi put.
Peticija koju je u svom govoru spomenula i Ninčević Lesandrić, kojom se traži anestezija u hitnoj ambulanti Petrove bolnice, danas ima više od 3 i pol tisuće potpisa. Pokrenula ju je prije više od godinu dana žena koja je o svom bolnom iskustvu progovorila na Facebook stranici Vlade RH.
Nedavno sam imala spontani pobačaj i došla na čišćenje u hitnu ambulantu Petrove bolnice. Zbog vaših odredbi radili su mi kiretažu bez ikakve anestezije. Sad vi meni recite, smatrate li to ljudskim i humanim? Biste li ikad pristali da vaša žena, sestra, kći proživi takvu bol da joj se radi kiretaža na živo?
Naravno, bez obzira na pretrpljeni psihički šok zbog gubitka djeteta, ja sam se istinski trudila surađivati na zahvatu jer je to za moje dobro.
Ali, naravno, to previše boli da bi žena mogla biti mirna kao bubica dok joj na živo otvaraju grlić maternice i čiste sadržaj (sreća vaša, muško ste, pa nikad niste saznali koja je to bol), napisala je tada i upitala Vladu i ministra zašto svaki mjesec plaća dopunsko zdravstveno osiguranje.
Većina žena koja nam se javila progovorila je o negativnim iskustvima u kojima je korektnost izostala.
"MORATE UZETI U OBZIR PSIHOLOŠKO STANJE PACIJENTICE"
Dubravka Lepušića, ginekologa u bolnici Sestara milosrdnica, pitali smo treba li se kiretaža raditi pod anestezijom.
Sve vam ovisi od situacije do situacije i sigurno je da treba ispitati postoje li neka ograničenja kod anestezije, ali u principu se kiretaža radi uz anesteziju. Isto tako, iznimno je važno da se pacijentica informira o samom postupku.
Saznaje kakav je postupak i kakve su vrste anestezije i onda se njoj daje na volju da odluči što i kako hoće, s tim da se preporučuje anestezija. Ali uvijek vam postoji taj informirani pristanak pacijenta na određeni postupak i zahvat i uvjete tog zahvata. A svaki od zahvata radi se pod određenim protokolima. Zna se kako se rade medicinski zahvati, kaže doktor Lepušić.
Dodaje da u Vinogradskoj bolnici u kojoj radi rutinski daju anesteziju, uz prethodno informiranje pacijenata što će i kako biti, i smatra da je to postupak koji je uobičajen, normalan i civiliziran te da bi se tako trebalo raditi.
Razumije, kaže, da postoje ograničenja u broju liječnika, anesteziologa i u prednosti davanja hitnim operacijama na koje su kolege raspoređene.
Vrlo su rijetke situacije da se mora iste sekunde djelovati, iako, naravno, postoje i takvi slučajevi. Ali u pravilu se uvijek može pričekati 15-ak minuta, pola sata do dolaska anesteziologa. Uvijek postoji varijanta koja se može riješiti, zaključuje, a onda obraća pozornost na vrlo bitnu stavku u cijeloj priči.
Morate uzeti u obzir psihološko stanje pacijentice. Mi smo ipak liječnici, trebamo imati osjećaja prema čovjeku i razumjeti njegove probleme.
Došla je žena koja krvari, imala je spontani pobačaj, dakle ona je već, pod navodnicima, jadna jer je izgubila dijete koje je htjela. I tu nema izbora, vi njoj zapravo morate dati anesteziju da ju smirite, da tu psihičku bol koju ona ima u sebi zbog gubitka djeteta koliko-toliko ublažite tom anestezijom, da još ne prođe i to. Moramo ljudski gledati prema toj situaciji, kaže Lepušić.
Priča je ovo kroz koju se privlači element humanosti, a Lepušić još jednom naglašava da je upravo to dio njihova posla.
Ja bih rekao da nije korektno napraviti kiretažu ženi bez anestezije ako postoji mogućnost da joj se da anestezija. Neće nju nitko ubiti ako joj ne da anesteziju, ali to u najmanju ruku nije korektno ako već postoji ta opcija, rekao nam je.
ISKUSTVA NAŠIH ČITATELJICA
Mi smo i naše čitateljice koje su bile na kiretaži pozvale da s nama podijele svoje priče. Većina žena koja nam se javila progovorila je o negativnim iskustvima u kojima je spomenuta korektnost izostala.
Ipak, priča jedne Riječanke jedna je od onih koje bi trebale činiti većinu. Njezina mama obavila je kiretažu u KBC-U Rijeka, gdje je prije samog postupka obavila razgovor s anesteziologom i dobila sve potrebne upute.
Zaspala je, oni su obavili kiretažu, ništa nije osjetila, zatim su je probudili u predoperacijskoj dvorani, tamo je bila opet nekih pola sata i odveli su je u sobu, opisala je naša čitateljica iskustvo svoje majke koja je ubrzo puštena i kući i cijeli je postupak prošao odlično.
Međutim, priče većine žena koje su nam se javile nisu nimalo slične ovoj. U nastavku pročitajte dio negativnih iskustava žena koje su nam se javile.
ISPOVIJEST PRVA
Spontani pobačaj u četvrtom mjesecu trudnoće. Sisačka bolnica. Na upit sestri zašto drip, ona viče na mene da što bi doktor trebao kidati dijete u meni i vaditi ruku po ruku iz mene. Što više plačem, ona više govori i opisuje. Vode me na kiretažu, vežu i čiste, na živo.
Drugi dan kući.
Vraćam se nakon 5 dana, obilno krvarenje, opet me čiste na živo i šalju kući. Daju mi antibiotik sedam dana.
Deseti dan vraćam se s temperaturom 40,9 i s ulaza vičem da ću ih tužiti. Prima me mlada stažistica, radi ultrazvuk i kaže - u vama je komad djeteta. Ulazi doktor i tjera ju van i pita zašto ste preuzeli pacijeticu? Ponovo me čiste. Na živo. Početak sepse. Jedva sam ostala živa i, naravno, u papirima, tj. otpusnom pismu ne piše ništa o tome.
Mi smo ipak liječnici, trebamo imati osjećaja prema čovjeku i razumjeti njegove probleme.
ISPOVIJEST DRUGA
Meni su u travnju 2015. obavljali u kiretažu U Petrovoj bolnici uz postupno dodavanje Normabela u venu (po potrebi). Užas, vrištala sam toliko da se čulo van. Muž je rekao da su trudnice iz čekaonice otišle jer su se uplašile.
ISPOVIJEST TREĆA
Prije deset godina imala sam kiretažu. Bila sam trudna tri mjeseca. Obavili su mi kiretažu u Vinkovcima bez anestezije. Bez ičega.
Prokrvarila sam u subotu, do ponedjeljka su me držali na odjelu, kao, možda nije toliko strašno, da bih u ponedjeljak otisla na još jedan pregled, gdje mi je doktorica rekla: 'Žao mi je, ne mogu pronaći otkucaj.'
Polegli su me na stol, počela sam plakati, na što me je doktor pitao: 'Zašto plačeš? Mlada si, možeš ih još na kamaru naslagati koliko još možeš roditi.' Strašno...
I da, zaboravila sam napomenuti - kiretažu mi je obavljala mlada žena koja je stažirala, a doktor ju je nadgledao. Ne želim ni psu da prođe što sam ja. Ovo je nešto što te prati cijeli život i dok sam živa, neću zaboraviti 18. 6. 2008. godine.
