Na zapadu ništa novo, mogla bih reći. Ne mogu vas ni razveseliti sretnim završetkom svoje priče. Spustila sam se na zemlju i došla do zaključka da što duže melješ, nadaš se, ustraješ i petljaš, to više trpiš. Ako nije ''upalilo'' na početku, odnosno brzo nakon prvog spoja, vjerojatno ni poslije neće upaliti. Kažem vam, nema nekih izgleda. ''A što si drugo očekivala?!'' sama sebe pitam. Ponekad mi se čini da mi ne preostaje ništa drugo osim sarkazma i što veće doze smijeha.
Okružena najdražim keksima s lijeve strane, s Milkom od sto grama s desne i najdražom glazbom na ušima, dolazim do saznanja da je sve teže i teže naći nekog dobrog dečka. Većinom navodno zreli muškarci, negdje oko 30. godine, koji se ponašaju kao adolescenti i ne znaju što znači odgovornost u vezi. No, ne tvrdim da su samo muškarci oni kojima je namijenjena sva kritika, i mi žene imamo svoje mušice, ali što ako žena želi nešto zrelo, lijepo i ozbiljno? Uz popriličan broj čovječuljaka koji šeću ljubljanskim ulicama nemoguće je naći jednog konkretnog momka koji se ne boji veze i pravog odnosa. Čovjek se pita kamo sve to vodi? Je li je kriv gradski način života ili nešto drugo?
Kada je zazvonio telefon…I pokazalo se njegovo ime
Napokon sam dočekala onaj telefonski poziv – njegov koji je započeo mnoštvom izgovora zašto se nije javljao. "Ma da, laži nekom drugom'', mislila sam tijekom razgovora. Odmah sam znala da nešto nije u redu. Iako je u meni gorjela želja za njim, nešto u meni govorilo je da ne smijem stati na taj tanki led. Nisam stala i moji neobjašnjeni osjećaji pokazali su se istinitima.
Ovoga puta sam se brzo opametila iako sam se morala dvaput pošteno udariti po glavi. Ali s tim tipom neću više gubiti ni vrijeme ni energiju. Možda sam ga morala pitati, ''Ej, stari, koliko ih imaš na zalihi'', iako sam mislila da sam jedina. Nažalost, imao je nesreću pa je naletio na ženu kojoj ni slučajno nešto ne promakne. Prije ili poslije osjetim da se događa nešto sumnjivo ili smiješno – neobičan splet okolnosti dovede do toga da istina ispliva na vidjelo. I ovog puta bez milosti za njega.
Moj nesuđeni mladić stvarno nema sreće. Nekim neobičnim spletom okolnosti baš je onog dana kad sam se s njim čula i našla, njegova cura broj dva, koju ja ne poznajem, na ulici srela moju prijateljicu koju zna još iz djetinjstva i žustro joj objašnjavala o nekom muškarcu koji je tako dobar i tako se dobro slažu da bi se na kraju ispostavilo da dijelimo istog muškarca. Onoga kojem sam se tako naivno prepustila i zatim se nadala i čekala ga. Čekala taj poziv. Snašla sam se u trokutu s njim i ženom koju uopće ne poznajem. Dvije muhe jednim udarcem! No jedna zasigurno. Kad je shvatio da je raskrinkan, krenula je lavina njegovih poruka i poziva. To je zapravo vrlo smiješno. A prije toga sam sva na iglama čekala taj njegov poziv ili barem SMS, ništa. Sad je od prijelomnog trenutka prošlo sedam dana i na svom telefonu ugledam barem jedan propušten poziv na dan. Kad će muškarci naučiti da ženama ništa ne promakne? Ne postoji frajer koji može nadmudriti žensku intuiciju.
Je li je stvarno ostala samo igra i izgubljeno lunjanje u vezama?
