Dr. Karen Gurney, klinička psihologinja, psihoseksologinja i terapeutkinja za parove, gostovala je u popularnom podcastu Stevena Bartletta "The Diary Of A CEO". S njim je razgovarala o raznim aspektima seksa i problemima koji se najčeše pojavljuju u seksualnom životu.
Očekivano, dotaknula se i pitanja o idealnoj količini seksa kojom se mnogi opterećuju jer smatraju da je kvantiteta u ovom slučaju važnija od kvalitete.
Međutim, dr. Gurney se ne slaže s tim razmišljanjem i smatra kako je kvaliteta seksa najvažnija, a kvantiteta sporedna. Nije imala idealnu brojku vezanu uz količinu seksa jer ona ni ne postoji te u potpunosti ovisi o željama pojedinca.
Jedan od najvećih mitova o seksualnom životu je taj da je količina seksa važna, a stvarno nije. Ako pitate većinu ljudi koliko puta tjedno bi se trebali seksati, što mislite što bi rekli? Svi kažu tri puta tjedno. To je urbani mit - ako se ne seksamo tri puta tjedno, postoji problem.
Prosječna količina seksa u Velikoj Britaniji i ostatku svijeta drastično je drugačija od toga. Fascinantno je što koristimo učestalost kao mjerilo kvalitete seksualnog života, a ne postoji korelacija između učestalosti seksa i seksualnog zadovoljstva, nikakva.
Možete jednom godišnje imati odličan seks zbog kojeg se osjećate živo, povezano s partnerom, seks koji je istraživački, u kojem se izgubite i to je bolje od toga da se seksate jednom dnevno, a ne uživate u tome, vaš um nije u tome, nema zadovoljstva, osjećate se nepovezano, čudno, kazala je.
Istaknula je i koji faktor ima najveću korelaciju s dugoročnim seksualnim zadovoljstvom, a to je komunikacija s partnerom.
Važnija je od količine seksa, istog pogleda na seks. Toliko je važna, a tako je teško uspostaviti je. I znamo zašto je tako, zato što nismo naučili razgovarati o seksu… To je kao da cijeli život idete kod istog frizera i svaki put kad sjednete u salon ništa ne kažete i samo se nadate da će vam napraviti frizuru koju želite. Želimo stvoriti kulturu u kojoj je razgovor o seksu norma. Razgovor o seksu mora postati nešto što radimo često, bez pritiska, bez očekivanja da se nešto veliko mora promijeniti, zaključila je.
