Kao žena u filmskoj industriji, ili sam bar to bila donedavno, ne mogu šutjeti.
U filmskoj industriji postoji mračno područje koje često ostaje obavijeno velom šutnje. To je područje u kojem neravnoteže moći kojima upravljaju utjecajne osobe bacaju dugu sjenu na težnje i dobrobit mladih talenata, posebno žena.
Prije nekoliko dana još jedan "veliki, talentirani, poznati, utjecajni" redatelj uperio je svjetlo na to sveprisutno pitanje.
Ne samo to nego se i kaje, navodno, dok je u svom statusu na Facebooku Dalibor Matanić priznao seksualno uznemiravanje mladih žena, čiji su identiteti ostali anonimni (bravo, hrabre žene!). Da se razumijemo, mene ništa tu nije začudilo jer znam kakva je ta industrija.
Prije desetak godina završila sam jednu od akademija u Sarajevu kao filmska redateljica. Bila sam u tom trenutku jedna od najmlađih redateljica u državi.
Mlada i naivna, osjećala sam se ponosno i jedva sam čekala zakoračiti u svijet odraslih kolega za koje sam mislila da će mi dati vjetar u leđa. Moje naivno razmišljanje brzo je nestajalo u trenucima kada sam se počela kretati u krugovima starijih kolega, od kojih su to najčešće bili sredovječni muškarci.
Nekolicina njih imala je ono što i Matanić tvrdi da ima, rubni besprijekorni smisao za humor koji nikada ne prelazi granice.
Nisam se jednom našla u društvu nekulturnih kulturnjaka u kojem mi je bilo izrazito neugodno. Od neprimjernih šala pa do hvatanja.
Moja je velika sreća da sam uvijek bila dovoljno bezobrazna da bih takve talentirane kulturnjake otjerala u neku stvar kada bi se samo verbalna granica prešla, iako u ovom trenutku mislim da sam ih potjerala i od straha. Straha da me odbaci taj "moj" svijet koji me razumio.
Sada mi je mučno kad se sjetim da sam uopće bila u takvim krugovima. Žao mi je svega što sam vidjela i žao mi je što se sve to, a i mnogo, mnogo gore, događa mladim kolegicama koje su toliko hrabre da napokon stanu na kraj predatoru koji ih je očito više godina spolno uznemiravao.
U ovakvim trenucima imperativ je da kao zajednica jasno osudimo takvo gnjusno ponašanje i nedvosmisleno stanemo uz žrtve, umjesto da nudimo utočište i riječi podrške zlostavljaču.
Matanićevo priznanje služi kao jasan podsjetnik na duboki problem koji prožima filmsku/kazališnu industriju. Naše akademije nisu sigurna mjesta, nisu bila ni kada sam ja studirala, a imam osjećaj da je danas i gore.
Prije nekoliko dana kada smo čitali naslove u novinama, suprug i ja komentirali smo kako svaka akademija zbog načina na koji je koncipirana ima zamagljene linije između profesora i studenata.
Iz vlastitog iskustva mogu reći da je u nekim trenucima to sjajno jer imate dojam da pripadate jednoj manjoj grupi istomišljenika koji vas podržavaju. To, naravno, mislite kada imate 18 godina.
S druge strane, to je prestrašno jer kao tek punoljetne žene, ali i muškarci, dolazite u nesiguran prostor bez granica u kojem vas zlostavljači mogu na neki način oblikovati u osobu kakva im treba.
Granice su toliko zamagljene da u jednom trenu razgovarate s ljudima o intelektualnim temama, kreirate nešto značajno, a za pet minuta taj isti profesor poziva vas na piće. Je li to normalno? Naravno da nije. Akademija nije sigurno mjesto za žene sve dok zlostavljači koji su godinama tu nisu primjereno sankcionirani. A da Matanić nije jedini, javno je poznata činjenica.
Nisam dovoljno stručna da još dublje uđem u temu o seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju, ali imam pravo kao mlada žena iz filmske industrije jasno i glasno dati do znanja da je dosta.
Dosta je više predatora na filmskim setovima, iza kulisa predstava, u garderobama, na instagramima i viberima. Dosta je više da žene ne mogu biti sigurne na mjestu na kojem žele stvarati i učiti.
Dosta je zamagljenih granica, spike da smo mi mala obitelj koja se mora čuvati zajedno, dosta je i uvjetovanja da ako ne odeš na to piće poslije probe, nećeš više nikada dobiti ulogu, neće te zvati na kasting ili nećeš imati šansu pridruživanja u ansambl.
Jednostavno je dosta Matanića i inih koji traumatiziraju generacije mladih žena. Slučaj Matanić opomena je i svim ostalim predatorima da nas ne zanima koliko ste talentirani, koliko ste reklama i serija snimili, koliko ste nagrada pokupili, jer je jednostavno više svima - DOSTA.
