Sigurnost i dobrobit djeteta roditeljima je na prvom mjestu. Majke i očevi nerijetko se suoče s kušnjama jer svoju djecu žele zaštiti od svega lošeg na svijetu, a opet ih ne mogu držati pod staklenim zvonom. O tom problemu progovorila je i Danijela Dvornik na Facebooku, a svoje komentare dali su i brojni roditelji i djeca
Vjerojatno nema roditelja koji ne strepi od faze kada će njegovo dijete krenuti u večernje i noćne izlaske. Svjesni su toga da dijete ne mogu držati pod staklenim zvonom i trude se postaviti mu najbolja moguća pravila i ograničenja, a o vlastitom iskustvu na tu temu izjasnila se i Danijela Dvornik statusom koji je objavila na svom Facebooku.
'Zanima me nešto: svojedobno, kad je Ella bila tinejdžerica, strogo smo joj zabranili da se vozi s prijateljima u autu, naročito po noći. Dakle, tu sam bila prilično stroga. Objasnila sam joj situaciju i svoj strah, vrlo ozbiljno. Često smo Dino ili ja odlazili po nju u sitne jutarnje sate ispred kluba grintajući putem ili bi u iznimnim situacijama inzistirali na taksi prijevozu.
O velikim roditeljskim strahovima koje je kao mama i sama proživjela, Danijela Dvornik progovorila je na Facebooku
Upravo iz razloga što smo svjedoci konstantnih pogibelji mladih ljudi u automobilima koje voze pijani mladi vozači koji se vole 'brkačit' pred curama. Toga je bilo i u našoj mladosti, ali ja sam tu bila jako oprezna. Kako to rješavate? Provjeravate li kako dolaze kući?', napisala je Danijela te otkrila da se u njeno vrijeme iz izlazaka išlo pješke u grupi kući.
'Doduše, Split je tada bio sigurno mjesto... I svi su vozili sporo jer je 'đir' bio da ga se vidi u autu', dodala je Danijela čiji je status potaknuo roditelje i djecu da podijele svoja iskustva na ovu temu.
'Ako se ovaj status odnosi na one dvije nesretne djevojke što su izgubile život, ja se isto pitam. Imam godinu više od njih, ali mama me nikad ne bi pustila sa 16 godina do 5 ujutro vani koliko god imamo povjerenja', napisala je Anamarija čiji je komentar skupio 115 lajkova.
'Do moje 18. godine pravilo je bilo ovakvo: do 23 sata kod kuće, minuta kašnjenja i nema mjesec dana u grad! U tim godinama nisam razumjela zašto i straaašno sam bila ljuta na tatu, kasnije sam shvatila kako i zašto', komentirala je Tihana.
Mama Romana je podijelila svoj strah zbog onoga što je uskoro čeka:
'Draga Danijela, to me vrlo brzo čeka i slažem se: treba ih vidjeti/pogledati kad dođu kući jer ionako ne spavamo... Pa nije problem otići po njih?? Koja mama čvrsto spava kada je dijete vani? Onda, zbog njih i zbog sebe, jednostavnije je otići i dovesti dijete doma.'Vjerojatno nema roditelja koji ne strepi od faze kada će njegovo dijete krenuti u večernje i noćne izlaske
'Ja sam uvijek odlazila po sina u grad u bilo koje doba noći, ali sam isto tako razvozila i njegove prijatelje koji su znali biti itekako 'pod parom' i nije mi nikad bilo jasno da neki roditelji doma mirno spavaju, a ja im razvozim djecu... Ne znam jesu li oni to znali, ali ja ih takve nisam mogla ostaviti na cesti', napisala je Maja. Mama Dijana je istaknula da je najbolje rješenje puno razgovarati s djetetom.
'Mislim da nekako od 2005. pa na dalje sve postaje divlje, ubrzano. Imam djevojčicu od dvije godine i s tim da ona već sada živi u ovom ludom vremenu pokušat ću na sve moguće načine da prvo ja shvatim da i ona ne razumije i neće razumjeti dok ne odraste kao što i ja tak tek sada shvaćam.
S djecom treba razgovarati, ali jaaaako puno razgovarati, koliko toliko, bar isprva, im braniti i gledati svašta na TV-u. U školi čujem dječicu kako komentiraju igrice, ubojice u Iranu... Ja sam dijete iz rata, a nisam ga bila svjesna! Teško ćete pored svega toga uvjeriti dijete da nema pravo na nešto, kada mu svijet oko njega govori da ima pravo na sve', izjasnila se Dijana.
Thea je pak istaknula kako nakon jedne saobraćajne nesreće više nikada nije pila alkohol ako je vozila.
'Meni roditelji nisu puno tupili, ali nakon jedne saobraćajke iz koje smo na svu sreću svi izašli bez ogrebotine i posljedica, u upotrebi je bio tramvaj ili bus ili 'cipelcug'. A od kad sam položila vozački ispit, iako dolazim iz obitelji u kojoj je pola njih vozilo utrke, a i ja sama obožavam aute, jednom sam polupijana vozila doma sa sva četiri žmigavca i otprilike 40km/h od Jaruna do Dubrave.
To je bilo koji tjedan nakon položenog vozačkog. Prošlo je 14 godina od tog događaja i do dan danas više niti jednom nisam ni kap alkohola okusila ako znam da vozim. Iz svog iskustva i na isti način kao ti i Dino pokušat ću svojoj kćeri objasniti zašto da ne sjeda drugima u auto! Dotad ima još koja godina za proći, ali molim Boga da bude pametnija od mene pa da ne mora iz vlastitih grešaka učiti', iskreno je napisala Thea.
