Kad pokušate okupiti društvo na nekoj proslavi, ili ležernoj večeri, ili se jednostavno naći na kavi, uslijedit će neizbježno pitanje: “Mogu li povesti djecu?“ A što ako odgovorite – ne?


Čuj, bilo bi bolje da ne vodiš djecu sa sobom. Hoće li udariti grom ako to kažete prijateljici koju ste pozvali na druženje namijenjeno odraslima, a njoj se podrazumijeva da dođe s klincima?

'Svaki roditelj trebao bi naći vremena samo za sebe, bez obzira koliko volio svoje mališane.'

Razumljivo je da roditeljima, osobito onima s malom djecom, često nije lako naći nekoga tko bi ih pričuvao dok se roditelji – gle ti njih, kakav luksuz – žele malo podružiti s prijateljima.

No ja i dalje potpisujem to da treba naći nešto “odraslog“ vremena za sebe bez kikića na vidiku. Da, oni su divni, slatki, ludo ih volimo i brinemo se za njih, no lijepo je (i nužno) s vremena na vrijeme biti odrasla osoba koja se druži s odraslima.

Trebamo li imati grižnju savjesti?

Kad svojim prijateljima samo izdaleka natukneš da bi bilo bolje da se nađete bez klinaca, mogli bi se uvrijediti, a ti bi mogla ispasti bezosjećajna, i neodgovorna majka ako imaš vlastitu djecu. Ali, je li grijeh povremeno se opustiti bez grižnje savjesti da time zanemaruješ svoje dijete?

Popiti nekoliko pića, zbijati šale i čak zapjevati, bez dječje svađe ili plača u pozadini što se redovito događa kad se grupa odraslih okupi u jednoj sobi, a u drugu sobu pošalju djecu da se druže.

Znam da smo roditelji 24 sata na dan, i to nam je veliko životno veselje, ali neka samo nekoliko sati tjedno budemo u svom elementu. Ima li danas većeg wellnessa od toga da prestaneš biti u svakodnevnom grču i malo budeš svoj(a)...

Ankete

(6280) Slažete li se da bi roditelji trebali dolaziti na neka druženja bez djece?

rezultati povratak glasova419
rezultati

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju