U tome im može pomoći simpatični ježić Žinko, glavni lik iz slikovnice Žinko u školi, koji zajedno s medom, zecom i drugim šumskim prijateljima kreće u prvi razred.
Kad su ga prvog dana nastave mama i tata probudili, pokrio se po glavi i nije želi poći u školu. Objašnjavali su mu da su i oni, kad su bili mali, išli u školu i da se u školi svašta nauči. Ali Žinko je tvrdio da on sve zna i da njemu škola ne treba. Kad je shvatio da su svi njegovi šumski prijatelji otišli u školu, došuljao se do mjesta na kojem se održavala šumska nastava i radoznalo promatrao učiteljicu i đake...
Autorica knjige, proslavljena nekadašnja urednica Modre laste i začetnica književno-scenske forme pričokaz, Željka Horvat-Vukelja, priču o malom ježu koji se boji škole stvarala je u mislima punih devet godina.
Priču sam dugo imala samo u mislima. Pričala sam je djeci na književnim susretima i pritom je dorađivala. Tek nakon što sam je ispričala više od stotinu puta, sjela sam i zapisala je. Najljepše mi je i najdraže kad pričajući pred djecom spontano dođem do sve boljih detalja u sadržaju i kad u izrazu postanem jednostavna, prirodna i uvjerljiva, otkriva Željka.
Sada i ježić Žinko čeka priliku da njegova priča bude ispričana Željkinim pričokazom, kombinacijom priče i igrokaza u kojem sudjeluju i gledatelji.
Prilagodba djeteta na prvi razred može trajati i cijelo prvo polugodište.
Ideja knjige Žinko u školi ne bi bila potpuna bez ilustracija, a za njih je zaslužna Branka Hollingsworth, ilustratorica i dugogodišnja suradnica Željke Horvat-Vukelje koja je priču o malom ježu tehnikom digitalne olovke majstorski prenijela u djelo.
Mogu reći da mi se ježić Žinko odmah stvorio kao lik u glavi jer je Željka imala napravljene lutkice za priču. Međutim, Željka moje likove nije vidjela sve dok knjiga nije bila spremna za tisak! Malo me bilo strah da joj se neće svidjeti, ali čini se da sam dobro pogodila! istaknula je s ponosom Branka Hollingsworth.
No ono po čemu je ova knjiga za djecu dodatno crteži su 12 glavnih likova koji se mogu izrezati, oblikovati i pretvoriti u lutke na štapu. Tako djeca mogu stvoriti vlastiti igrokaz, uživjeti se u uloge likova i tako jasnije izreći vlastite osjećaje i misli o polasku u prvi razred. A upravo je to i jedna od temeljnih uloga slikovnica – pomoći djeci da se poistovjete s likovima, naučiti ih kako se „staviti u tuđe cipele“ i razvijati način izražavanja svojih osjećaja.
