Kada smo ovo ljeto moja obitelj i ja razmišljali kamo bismo na odmor, jednoglasno smo odlučili – Gorski kotar. Krenula sam u pretraživanje interneta i potom naišla na kućicu kao iz bajke. Znala sam da je to – to! Morali smo je rezervirati.
Riječ je o kući za odmor Forest House Stella, smještenoj u Mrkoplju, u srcu Gorskog kotara, a kao veliku zaljubljenicu u arhitekturu, odmah me oduševio njezin tzv. A-oblik.
Iako sam vidjela fotografije kućice i više-manje znala kamo idemo, ništa me nije moglo pripremiti na oduševljenje koje je uslijedilo nakon dolaska u Mrkopalj.
Kada se naš auto zaustavio pred kućicom, ostala sam bez riječi. Ja – koja obično nikada ne ostanem bez riječi, barem u pisanom obliku. Uz topli doček domaćina dočekali su nas i nestvarno lijepa šuma smreke koja okružuje kućicu, velika okućnica, spoj modernog dizajna i tradicije te nevjerojatan mir i tišina.
U prizemlju se nalaze kuhinja, blagovaonica, toalet i dnevna soba otvorenog koncepta sa staklenim stijenama koje gledaju na predivnu terasu. Već sam tada znala da ću tu sutradan ispijati svoju prvu jutarnju kavu.
No ono što se nalazi na katu, kada se popnete spiralnim stubama, nadmašilo je sva moja očekivanja i vratilo me ravno u djetinjstvo. Oduvijek sam željela imati svoju sobu u potkrovlju i čim sam ugledala jednu od dvije spavaće sobe, znala sam u kojoj ću spavati.
Prvi put nakon dugo vremena osjetila sam se kao da sam stigla kući. Taj mir i spokoj koji sam osjetila u prostoru u kojem sam tada prvi put bila, gledajući sa svih strana u šumu, teško mogu usporediti s bilo čim.
Po prvi put nakon dugo vremena osjetila sam kao da sam stigla kući.
Iako je interijer opremljen sa svime što vam može zatrebati, od kamina, roštilja, preko bara s pićima, ručnika, društvenih igara, do visoke tehnologije, Netflixa i svega što vam može pasti na pamet, popodne tijekom kojeg sam samo slušala i gledala kišu kako kaplje po krovnim prozorima bilo je dovoljno za sreću.
Sama lokacija ove čarobne kućice idealna je za aktivan odmor, ali i za brzi odlazak do Kvarnerskog zaljeva, i to smo itekako iskoristili. Kombinirali smo planinarenje na Tuhobiću, obilaženje Lokvarskog jezera i jezera Bajer, ali i iskoristili blizinu Jadrana za sunčanje i kupanje.
No čitava se obitelj ipak najviše veselila povratku u kućicu. Jedne nas je večeri posjetila i lisica, a u šali smo govorili da će nam svakog trenutka na vrata pokucati i medvjed.
Svaki trenutak proveden u tom ambijentu, obogaćen dragim ljudima te vrhunskom hranom i pićima, bio je upravo ono što mi je trebalo za punjenje baterija.
Jedva čekam opet se uputiti u Mrkopalj, ovaj put u zimskom izdanju, uz pucketanje vatre u kaminu.
