Gabrielle Coco Chanel smatra se jednom od najvažnijih osoba u modi 20. stoljeća. Slavna Francuskinja zaslužna je za izum male crne haljine, prvog ženskog kostima sastavljenog od obrubljenog sakoa i suknje, kao i bižuterije odnosno nakita koji je cjenovno bio dostupan svima. Uz to potpisuje legendarni parfem "Chanel No. 5" koji je i danas iznimno popularan.
Unatoč ogromnom utjecaju na modnu industriju i trendove, neki su suvremenici Gabriellin rad smatrali ziheraškim. Među njima je bila i talijanska dizajnerica Elsa Schiaparelli koja je modu doživljavala kao čin umjetničkog izražavanja i društvenog bunta.
U pristupu dizajnu bila je mnogo odvažnija od Coco, te je surađivala s nadrealističkim i dadaističkim umjetnicima poput Salvadora Dalija, Marcela Duchampa i Mana Raya.
Zapalila ju je na balu
Naravno da su bile suparnice, otkrila je u svojoj autobiografiji "In my Fashion" slavna manekenka onoga vremena Bettina Ballard, te podijelila nevjerojatni detalj koji potvrđuje njihovo rivalstvo.
Na jednom balu pod maskama prije početka II. svjetskog rata Coco Chanel je zamolila Elsu za ples, koja je bila zamaskirana u nadrealističko stablo. Coco je nevino vodila svoju plesnu partnericu prema lusteru sastavljenom od upaljeljenih svijeća, i Schiaparellin kostim se zapalio.
Elsino zdravlje nije bilo ugroženo, već samo ponos. Naime, razdragani gosti na balu odmah su joj priskočili u pomoć i ugasili vatru polijevajući je svojim pićima.
Osebujni dizajnerski potpis
Elsa je po prirodi bila buntovnica, a od malena su je privlačile nekonvencionalne stvari. Pobjegla je iz Rima od svojih bogatih roditelja, jer se nije željela udati za jednog imućnog i starijeg Rusa koji joj je udvarao.
Svoje srce radije je predala karizmatičnom Wilhemu de Kerloru koji je tvrdio da vidovit te svojim talentom pokušavao zaraditi za život. Nažalost, fatalni Wilhem ju je napustio nakon što je rodila njihovu zajedničku kćer Mariu Luisu, koja je nedugo potom oboljela od dječje paralize.
S modom je počela koketirati sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća kada je preselila u Pariz, iako nije imala nikakve formalne naobrazbe. Učila je od Paula Poireta, a u svojem radu često se oslanjala na inspiraciju koja bi ju obuzela nakon što bi tkaninu primila u ruke.
Neki tvrde da je upravo Elsa napravila prvu haljinu na preklop, a uoči početka 2. svjetskog rata u svojim kreacijama koristila je taft s maskirnim uzorkom što je bilo nezamislivo za ono doba.
Radila je kreacije od umjetne svile, upotrebljavala novinski print na tkaninama, a uz njeno ime spominje se i prvi komadi odjeće s vidljivim zatvaračem, kao i nošenje osebujnog nakita koje je bilo nadahnuto nadrealizmom.
Osamljene dizajnerice
U svojoj autobiografiji "Shocking Life" Elsa Shiaparelli napisala je: Mnogi muškarci cijene jake žene, ali ih ne vole. Neke žene uspijevaju biti snažne i nježne, ali većina onih koje su nakanile hodati same i postići vlastiti uspjeh izgubile su svoju sreću.
Dakako, pritom je mislila na sebe i životni svoj put, koji je unatoč velikim poznanstvima i utjecaju na društvo bilo poprilično osamljen. Zanimljivo, niti njena suparnica Coco Chanel nije bila sretna u ljubavi te se nikada se nije udala.
Ipak, Coco Chanel je bila spremnija na kompromise od Else koja nije željela pratiti mijene u modi i zbog čega je bankrotirala i zatvorila vrata svoje kuće 1954. godine. Uživala je u relativnoj anonimnosti i mirovini sve do svoje smrti 1973. godine.
Prava na brend Schiaparelli kupljena su 2006. godine, a kuća visoke mode s ovim imenom otvorena je 2012. u pariškom "Hotelu de Fontpertuis" gdje je bio i u pedesetim godinama prošlog stoljeća.
Prvu kolekciju ovoga brenda nakon ponovnog osnivanja napravio je Christian Lacroix, dok je za novog kreativnog direktora 2015. postavljen Bertrand Guyon koji je odlučio nastaviti s osebujnom vizijom Else Schiaparelli.
