Za razliku od mnogih slavnih osoba, nije se radilo o strogoj zabrani ili kraljevskom pravilu, već o osobnoj nelagodi koja je s vremenom prerasla u zanimljivu anegdotu.
Britanski fotograf Rankin, koji je kraljicu fotografirao povodom njezina Zlatnog jubileja 2002. godine, kasnije je u intervjuima i gostovanju u podcastu Tea With Twiggy otkrio detalj sa snimanja koji ga je iznenadio. Kada joj je predložio da pozira držeći mač – simbolično, snažno i kraljevski – Elizabeta II. ga je, prema njegovim riječima, pogledala i jednostavno rekla:
I don't like my hands. (Ne volim svoje ruke.)
Otkrio je kako mu je Elizabeta II. tijekom snimanja u šali rekla da ne voli svoje ruke. Upravo zbog toga nije bila oduševljena idejom da u portretu drži mač jer bi ruke bile u prvom planu.
Ta izjava često se s vremenom pretvorila u tvrdnju da kraljica nikada nije dopuštala fotografiranje tog dijela tijela, no stvarnost je ipak nešto drugačija. Elizabetine ruke vidljive su na bezbrojnim službenim i neslužbenim fotografijama – tijekom pozdrava, rukovanja, nošenja prepoznatljive torbice ili gestikulacije na javnim događanjima.
Ono što je istina jest da je kraljica, poput mnogih žena, bila samokritična prema vlastitom izgledu. Umjesto da to skriva pravilima i zabranama, rješenje je pronalazila u klasičnom stilu po kojem je bila poznata: rukavicama, diskretnim pozama i pažljivo odabranim portretima.
U tome se, možda više nego igdje, vidi njezina ljudska strana. Iza titule, krune i stroge protokolarne slike Elizabeta II. ostala je žena s nesigurnostima koje su mnogima itekako poznate – samo što su se njezine odvijale pred objektivima cijelog svijeta.
