Jeste li vi dežurni Grinch u svom društvu?

Onda ovih dana vjerojatno izbjegavate gradske špice i u širokom luku zaobilazite adventske kućice.

Razvili ste ozbiljnu alergiju na prigodni glazbeni repertoar radijskih postaja, a jednako vam je loše od mirisa cimeta i klinčića.

Ne shvaćate zašto se svi ponašaju kao da u životu nisu vidjeli kobasicu ili fritulu pa zbog njih spremno cupkaju na hladnoći pored improviziranih stolova dok ih prolaznici laktare i iz usta im izbijaju zalogaje.

Pomirili ste se s tim što centar grada nećete vidjeti do siječnja, ali više ni male kvartovske zone spasa nisu imune na blagdane pa vas svako malo negdje zaskoče treperave lampice i sobovi.

One minijaturne Djedove Božićnjake što se penju po balkonima zgrada zabranili biste zakonom. Tko ih se nikad nije prepao u rano jutro na putu do posla, taj nije ni živio.

Neki jednostavno imaju urođenu averziju prema kiču i gužvama pa blagdanski duh ne dopire do njih, a ima i onih koji postanu Grinch silom prilike.

Maknimo malo na stranu fobiju od kuhanog vina i veselih ljudi. Prosinac je doba godine kada mnogi prirodno teže zajedništvu. Blagdani su dobar povod da u prenatrpanom rasporedu napokon nađemo vremena za najdraže ljude i okupimo se pa makar i oko germ-knedle na adventskom štandu. Isplanirat ćemo i obiteljske ručkove, radovati se dolasku rođaka koje nismo vidjeli mjesecima (ako ne i godinama), s guštom zamatati pažljivo odabrane poklone.

Pritom nam neće ni pasti na pamet da u našoj blizini postoje ljudi koji tu vrstu zajedništva neće osjetiti jer su zbog spleta životnih okolnosti osuđeni na drugačije blagdane.

Teško je biti sam u ovo doba godine kada nas se obasipa slikama sretnih obitelji. Još je teže imati obitelj, a osjećati se usamljeno. Najteže je preko volje krpati nepopravljive disfunkcionalne odnose u želji da barem kratko sve bude savršeno.

Onako kako mora biti.

E pa ne mora.

Sreću ne možemo ni pripremiti ni tempirati ako ona nije organski dio nas. Ne postoji čarobni prekidač koji će je paliti i gasiti po našoj želji. I zato ne pokušavajte nasilu biti sretni u društvu ljudi koji u vama izazivaju tugu. Tih nekoliko sati prividnog zajedništva ili jednokratnog veselja dugoročno će samo otežati prihvaćanje spoznaje da oni ne zaslužuju biti dio vašeg života.

Sami sebi poklonite slobodu da kažete "ne" druženjima na kojima ne želite biti, kolačima koje ne želite peći, drvcu koje ne želite kititi ili poklonima koje ne želite kupovati…

Ne zato što ste, eto, mrgud koji drugima želi pokvariti sreću, nego zato što si ne želite stvarati stres ispunjavanjem tuđih blagdanskih očekivanja koja vas osobno nimalo ne usrećuju.

Niste ni čudni ni grozni ako spomen božićnih ručkova i novogodišnjih zabava u vama proizvede napetost, a ne zadovoljstvo. Vi samo patite od blagdanskog PTSP-a. On je normalna i česta pojava, ali teško ćete ga primijetiti - svi smo programirani za skrivanje tjeskobe pa ćemo se oboružati lažnom pozitivom jer ipak je ovo "najveselije doba u godini".

Ako to želite, 25. prosinca ostanite doma u pidžami. Bez ikakvog pritiska ili namještenih osmijeha. Ne morate se opirati melankoliji. Budite svoji čak i ako to znači da ćete Božić provesti slušajući Nicka Cavea i gledajući reprize "Igre prijestolja".