Stavljanje jaslica s biblijskim motivima ispod božićnog drvca dio je tradicije brojnih hrvatskih domova. No kako je uopće nastao taj običaj?
Danas se jaslice, koje simboliziraju one prave jasle u Betlehemu u koje je, prema Bibliji, bio položen Isus nakon rođenja, mogu naći na svakom koraku, no nekad su bile vezane isključivo uz crkve i radile su se od gline i drveta.
Njihova povijest seže u daleko 13. stoljeće kada su, prema legendi, nastale sasvim slučajno kada je Franjo Asiški odlučio uprizoriti žive jaslice.
Naime, tijekom srednjeg vijeka, koji karakterizira velika posvećenost Crkvi u svakodnevnom životu, izvodili su se igrokazi koji su prikazivali Isusovo rođenje. Neki smatraju da su upravo oni bili preteča prvih živih jaslica koje je 1223. godine u šumskoj špilji kod Greccija blizu Asiza postavio Franjo Asiški zajedno sa svojim prijateljem, seljakom iz Greccia.
Došli su na ideju da za slavlje Badnje večeri i polnoćku pripreme jaslice sa slamom te dovedu vola i magaraca jer je sam Franjo bio veliki ljubitelj životinja. Te su noći stanovnici iz okolnih mjesta s bakljama u rukama koje su im osvjetljavale put pjevajući pohitali prema spomenutoj špilji i oduševili se čitavom pričom, napose Franjom koji je čitao dijelove Evanđelja koji se odnose na Isusovo rođenje.
Jedne od prvih sačuvanih jaslica iz 17. stoljeća nalaze se u samostanskoj Kapelici porođenja otaca franjevaca na otočiću Košljunu kraj Punta na otoku Krku.
Kako je on bio pripadnik reda franjevaca, narednih su godina i ostali franjevci u svojim crkvama postavljali žive jaslice ili pak one s figurama.
No postoji i druga verzija priče koja kaže da su za jaslice najzaslužniji isusovci. Navodno su oni postavili prve jaslice u današnjem smislu 1560. u svom kolegiju u Coimbri (Portugal), a prve jaslice u crkvi načinili 1562. u Pragu. Njihov vrhovni poglavar Claudio Acquaviva 1591. izdao je službeno dopuštenje da se mogu podizati jaslice u isusovačkim kolegijima i crkvama, a njih su navodno slijedili ostali crkveni redovi.
Kako god bilo, središta izrade jaslica bila su u Italiji, u Napulju i Genovi. Vrlo cijenjeni majstori uvijek su u jaslice stavljali malog Isusa koji leži na slami, a uz njega su majka Marija i Josip. Osim njih, u jaslicama se često nalazi i magarac kao simbol poniznosti, vol kao simbol strpljivosti i židovskog naroda te anđeli i pastiri okruženi ovčicama. Ponekad svoje mjesto u jaslicama imaju sveta tri kralja s mirisom, zlatom i tamjanom u rukama.
Zanimljivo je da se jedne od prvih sačuvanih jaslica iz 17. stoljeća nalaze se u samostanskoj Kapelici porođenja otaca franjevaca na otočiću Košljunu kraj Punta na otoku Krku.
S vremenom su jaslice počele postajati i dio vjerničkih domova, a kako bi to bilo što praktičnije, izrađivale su se u manjim dimenzijama.
Danas su nezaobilazan dio ukrašavanja kuće u božićno vrijeme i dio tradicije brojnih vjernika, a u moru dizajna svatko može pronaći jedne baš po svojoj mjeri, od tradicionalnih do modernih.
