Nedavno sam imala zanimljiv razgovor s prijateljicom o tome treba li partner (ili suprug) tijekom neslaganja ili neke rasprave biti na strani svoje partnerice ili svoje majke.
Njezino iskustvo bilo je jasno. Čak i kad zna da nije u pravu, njezin suprug uvijek staje na njezinu stranu. Iako se kasnije čak i sama ispriča svekrvi kada uvidi da možda i nije bila u pravu, vrlo joj je važno da suprug staje uz nju i pokaže joj podršku, bez obzira na sve.
Nekoliko dana kasnije dobila sam isti uvid i iz muške perspektive.
Jedan poznanik rekao mi je kako prije nekoliko godina njegova majka nije odobravala njegovu tadašnju djevojku. Radio je na terenu u Austriji, a kada bi došao kući tijekom vikenda, majka bi mu rekla da ona nije dobrodošla u njihovoj kući. I što je napravio?
Zauzeo je stranu svoje partnerice i unajmio stan u kojem njih dvoje mogu biti na miru. Majku je svaki put došao pozdraviti, ali rekao joj je da ako ona nije dobrodošla u njihovoj kući, da ne misli više ondje živjeti, pa ni prespavati ni jednu jedinu noć.
Šest mjeseci kasnije majka se predomislila, a kada je upoznala tu djevojku, rekla je da žali što joj ranije nije dala šansu jer je bila oduševljena njome. Zbog tog svojeg stava porastao mi je u očima.
No zašto se to uopće događa?
Da bi brak (ili veza) bio uspješan, nije dovoljna samo ljubav. Zahtijeva puno rada i kompromisa od oba supružnika, uključujući i njihove obitelji jer brak nije samo dvoje pojedinaca. Dok se od tek udane žene očekuje da se prilagodi navikama nove obitelji, uloga muža u usporedbi s njom čini se prilično nezahvalnom. Iako se može činiti vrlo trivijalnim, mnogi parovi zbog toga prolaze kroz burna razdoblja.
U trenutku stupanja u brak, supruga postaje primarna obitelj a roditelji sekundarna.
Iako i majka ili otac (uglavnom) bezuvjetno vole svog sina, voli ga i partnerica. Mada su im namjere iste, a to je usrećiti osobu koju vole, njihovi načini da to postignu mogu biti različiti. Očito će doći do sukoba interesa, što bi moglo dovesti do osjećaja nesigurnosti.
Za majku će uvijek biti prisutan strah od gubitka sina zbog nove žene.
Za ženu će uvijek postojati pritisak da se dokaže boljom od svoje svekrve. U takvim okolnostima može doći do situacije u kojoj bi muškarac morao stati na nečiju stranu ili igrati ulogu posrednika.
Što bi muškarac trebao napraviti?
Kada "zaraćene" strane uključuju njegovu ženu i roditelje, muškarac može ili stati na jednu stranu, a ignorirati drugu, ili može zadržati neutralnost.
Prirodno je vjerovati da su roditelji uvijek u pravu. Zapamtite, i oni su ljudi i "ljudski je griješiti". Teško je priznati pogreške svojih roditelja, ali bi li muškarac jednostavno trebao zanemariti njihove mane i dopustiti da brak (ili veza) snosi najveći teret? Ne.
Kada se situacija između supruge i njezine svekrve pogorša, muškarac bi trebao objema stranama dati do znanja da su sada obitelj i trebao bi se usredotočiti na pronalaženje rješenja umjesto da dopusti da razlike prerastu u ozbiljan problem. Ključno je pronaći ravnotežu, ali i biti svjestan da je partnerica sada primarna obitelj, a roditelji postaju sekundarna, ako gledamo sa stajališta sociologije i psihologije.
Posebice nakon vjenčanja, supružnici neprestano trebaju jedno drugo - bilo zbog emocionalne podrške ili na neki drugi način. Ako već u samom startu partnerica vidi da ne može računati na podršku i ako to jasno ne iskomunicira, prije ili kasnije doći će do burnih svađa, pa moguće i prekida.
Dakle, već u samom startu partneru treba iskomunicirati što od njega očekujete, pa i kada je u pitanju podrška.
