Gradska djeca kreću su puno manje od seoske djece, a upravo je kretanje ono što pozitivno utječe na razvoj mozga.
Roditeljima nerijetko smeta kad je dijete preaktivno, kad trči, kad skače i penje se posvuda, no to je zapravo jako dobro. Ono što nije dobro jest da dijete vodimo na razne aktivnosti koje smo mu mi osmislili, a s ciljem da ono kvalitetno provodi vrijeme.
Što će se dogoditi ako dijete vodimo na engleski, na ritmiku, na plivanje, na satove gitare…? Dijete nema više vremena da radi ono što bi baš željelo. Nema svoje vrijeme. Dok mirno sjedi i nešto uči, dijete se ne kreće. Dok provodi vrijeme ispunjavajući različite želje roditelja da isproba na desetke aktivnosti, dijete nema ono potrebno vrijeme dosade koje je nužno da se razvija kreativnost i mašta.
Pustite djecu da sama biraju aktivnosti, da im kroz dosadu proradi mašta, da trče po parkovima i selima i da budu „naporni“.
Ni kupovanje previše igračaka nije dobro. Jer dok dijete stalno ima nešto novo što mu vi osiguravate, ono ne mora upotrijebiti svoj mozak da stvori neku novu ideju… Kako nije dobro da radite stvari umjesto djece, tako nije dobro ni da mu svakog tjedan kupite novu igračku.
Ovo je nešto na čemu mnogi mi roditelji trebamo poraditi, pa tako i ja koja se jedva mogu suzdržati da svojoj curici ne uzmem neku sitnicu u trgovini.
Želimo li da naša djeca budu pametna i zdravog mozga, moramo poraditi na dvije stvari:
- dosadi
- kretanju
Psiholozi godinama upozoravaju na to da djeca danas imaju kognitivne probleme, da se ne mogu koncentrirati, dok pedijatri primjećuju kako sve više djece ima ravna stopala. A zašto imaju ravna stopala?
Jer se ne kreću dovoljno! I jer ih roditelji štite na različite načine od bosonogog hodanja.
Pisala sam već o papučicama za plažu kao posve nepotrebnim i štetnim za djecu, mnogo se majki naljutilo na taj moj članak. No nadam se da sam barem dio majki zaustavila da djetetu i ovo ljeto stave zaštitne papučice. Jer nema boljeg za vaša stopala od toga da ste bosi i da trčite.
Seoska djeca puno više prohodaju svakog dana, pokazali su to brojni testovi i istraživanja. Imaju zdravija tijela od gradske, također. Kretanje je zdravo. Baš kao i dosada.
Naša curica je često na selu kod bake i djeda. Trči oko kuće, penje se po drveću, bere jabuke, kopa rupe, ogrebe se na trnje... Istina, nekad viče da joj je dosadno, ali to je njezin problem, ne naš.
Seoska djeca puno više prohodaju svakog dana, pokazali su to brojni testovi i istraživanja.
Iako smo o dosadi već pričali, nije bezveze svako malo ponoviti to gradivo. Ne trebamo voditi djecu na brojne aktivnosti, moramo ih pustiti da sami osmisle kako će se zabaviti. Osim toga, pretjerana očekivanja opterećuju dijete i utječu na živčani sistem. Ne želite valjda da vam dijete razvije tjeskobu jer mora ići na silne aktivnosti za koje vi mislite da su dobre i da će tom djetetu pomoći u budućnosti.
Previše roditelja od djece radi projekte pa ih upisuju na različite aktivnosti ne bi li dijete postalo majstor nečeg. On će pričati engleski kao izvorni govornik, Ona će biti balerina ili Ona će svirati klavir – sve tu vaši osobni ciljevi, nikako ne ciljevi djeteta. Vi upravljate djetetom.
Pustite dijete da odabere jednu aktivnost kojoj će se posvetiti i ne tjerajte ga da uči ono što je vama super.
I ja sam Minu prošlu jesen odvela na ritmiku u našem kvartu. Prvi put joj je bilo super, ali već nakon dva odlaska, primijetila sam da ne želi ići. Pitala sam je direktno i rekla je Neću ići, tamo mi je dosadno i velika su djeca, nakon čega se rasplakala…
Iako sam ja plesala dobar dio svog djetinjstva, moje dijete ne mora. Pogotovo ako je problem društvo na toj aktivnosti, a grupa je nažalost bila mješovite dobi od tri do šest godina, što mojoj curici nije odgovaralo. Plešemo zato doma, zajedno s tatom najčešće. Ne balet, nego jednostavne dječje plesove bez pravilnih koraka. I super joj je zabavno to.
Odlično ako je dijete samo odlučilo da želi nešto pohađati, svakako trebate biti podrška i ako možete omogućiti mu sudjelovanje na tim aktivnostima.
Upisali smo ga i na satove džuda, kaže mi jedna mama čije dijete već ide i na satove gitare i na engleski. Sve tri aktivnosti odvijaju se nakon vrtića ili vikendom. Baš mi to treba, ne znam kako bismo inače s njim na kraj izašli, dodaje i ja tu shvaćam zašto roditelji upisuju djecu na gomile aktivnosti: radi sebe, da se odmore i da se ne moraju baviti djetetom.
Zato je sve manje djece u parkićima nakon vrtića. Jer su negdje u zatvorenom i nešto uče. To se nastavlja i kroz osnovnu i srednju školu…
Neko sam vrijeme držala instrukcije iz engleskog djeci jer sam po struci profesorica engleskog. Dok je nekoj djeci zaista trebala pomoć da savladaju osnove jezika, većina djece učila je da dobije pet iz engleskog, a dio njih učio je dodatno engleski unatoč tome što su već imali peticu u školi.
Znate li što mi je većina djeca govorila?
Možemo li se igrati?
Teta, ja sam umoran, danas sam već bio na tom i tom…
Većina te djece bi nakon škole išli direktno na trening nekog sporta pa bi došli kući, nešto pojeli, da bi zatim učili engleski…a sve što su htjeli jest igrati se bez ikakve obveze.
Kad bih primijetila da su djeca umorna i željna igre, radila bih s njima jednu aktivnost kroz koju su učili i engleski: igra vješala tj. Hangman.
Zato je sve manje djece u parkićima nakon vrtića. Jer su negdje u zatvorenom i nešto uče.
Prvo bih ja zadala djetetu riječi, a potom dijete meni. Uvijek nam je bilo super zabavno i dijete bi nakon pola sata takve zabave uspješnije usvajalo ono potrebno znanje za školu (ili za roditelje). Malo igre i malo učenja odličan je recept koji je prolazio kod svakog djeteta.
Ide li vaše dijete na 2-3-4 aktivnosti? Samo to želi ili ga vi malo tjerate?
Odlično ako je dijete samo odlučilo da želi nešto pohađati, svakako trebate biti podrška i ako možete omogućiti mu sudjelovanje na tim aktivnostima.
Ako dijete nije samo izrazilo želju da nešto radi, vjerojatno ste u kategoriji nadobudnih roditelja.
Nekim roditeljima je cilj da dijete bude super uspješno, neki samo žele provoditi što manje vremena sa svojim djetetom jer su i sami premoreni. A za psihofizičko zdravlje djeteta dobro je upravo suprotno: pustite djecu da sama biraju aktivnosti, da im kroz dosadu proradi mašta, da trče po parkovima i selima i da budu „naporni“.
Teže je tako, ali bolje za njih.
