Većinu ljudske povijesti hodali smo bosi. Cipele su služile samo kao zaštita od hladnoće, dok danas čak i bebe usred ljeta nose cipele. Kada mala djeca nose cipele non-stop, to nije dobro jer im loše utječe na posturu tijela, razvoj stopala i mozga.

Pošast zvanu "papučice za djecu na plaži" treba ukinuti, govorim to bez imalo drame. Dramu rade zapravo mame koje djeci oblače obuću za mjesto gdje bi trebali biti bosi, kako "jadnu djecu ne bi pikalo kamenje".

Pišem ovo iz Komiže, tamo gdje su na plažama prekrasni mali oblutci, okružena djecom u tim grozotama na nogama. Da je moguće hodati bosonog dokazuje moja Mina i još "par divljaka", valjda tako na nas gledaju kad vide da nam djeca nemaju zaštitu na nogama. Mina me pitala zašto ljudi idu u more u cipelama. Rekla sam da ne znam, i dodala kako su možda ozlijedili nogicu.

Znate, svega danas ima na plaži, objasnila mi je jedna mama koja je čula naš mini razgovor. Tu nema boca, ali zamislite da se ubode na ježa.

Malo sam zarolajzala ispod sunčanih naočala i prešutjela sarkastični odgovor koji sam vodila u svojoj glavi:

Zamisli, ne znam kako bi to preživjeli...

Mina mi je u tom trenu donijela pokazati novu školjkicu koju je našla. Mali prst na nozi bio joj je još crvenkast jer je ujutro udarila njime o kamen u moru. To smo riješile uz dvije suze i mamin zagrljaj i obećanje kako će ubrzo proći.

Nevjerojatna je količina sve neposobnije djece oko nas. Roditelji se trude da ih zaštite od bilo kakve neugode.

Pa ne daj bože da se popne na stablo i podere koljeno, ne daj bože da djetetu bude dosadno jednu sekundu, ne daj bože da ga nešto zasmeta dok hoda. Mame helikopteri su tu da podignu svaku neugodu, te da popločan put do odrastanja prekriju mekanim perjem kako njihov pilić ne bi cijuknuo, pardon pijuknuo.

Sarkastična sam jer mi je to borba protiv gomile bedastoća koje svakodnevno viđam oko sebe. A ljetni hit svakako su "papučice za plažu".

Biti bos najbolji je osjećaj na svijet. Slobodan si, dodiruješ tlo i osjećaš se fantastično – nije to bez razloga tako. Bosonogo hodanje ima toliko benefita za stopala i razvoj mozga da bi ga trebalo svakodnevno propisivati kao lijek.

Stopala su jedno od senzorno najbogatijih dijelova ljudskog tijela. Osjetljiva su na dodir, a na njima je toliko receptora koliko ih nema ni leđna moždina. A neurološki putevi grade se novim iskustvima.

Dopuštajući djeci da osjete različite terene i teksture svojim nogicama učimo ih da budu svjesni svoje okoline, da uspostave ravnotežu i koordinaciju te da izgrade neuromišićnu snagu. Hodaju li bosi, morat će upotrijebiti cijeli spektar mišića, a to će pozitivno utjecati na zglobove, lukove i nožne mišiće. Osim što će dobiti divnu masažu stopala, tako će im stopala očvrsnuti pa će i manje dolaziti do ozljeda!

Djevojčica prisluškuje Kada djeca ne bi trebala slušati razgovore odraslih?

Barbara Slade Jagodić - 3 Ja nisam samo mama i želim da moje dijete to shvaća

Dodatni benefit jest to što bosonogo hodanje opušta i smanjuje stres, a kad tome dodate miris i zvuk mora, došli ste u prirodni SPA.

Bilo da se radi o pijesku ili kamenju, ne oblačite djeci papučice na noge.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju