Vedrana Pribičević, hrvatska ekonomistica i predavačica na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, odlučila je javno progovoriti o online zlostavljanju koje svakodnevno doživljavaju ljudi s viškom kilograma. Uz "screenshot" nedavnih komentara koje je dobila na društvenim mrežama, opisala je i kakve mučne uvrede godinama stižu u njezin inboks. Vedranin status prenosimo u cijelosti, a pročitati ga možete u nastavku.
Hoćete vidjeti kako izgleda online harassment s kojim se debeli ljudi susreću svaki dan? Evo vam primjera sa stranice institucije na kojoj radim (nije Index, legende poput Usne Stjepana Gniječa definitivno imaju bolje fore).
Apsolutno svi komentari ispod objave tiču se moje težine. Nema niti jedan komentar koji se tiče onoga što sam napisala u tekstu. Kada u tekstu koji napišem nema moje slike, komentari magično nestanu. E, sad, zamislite što debeli ljudi proživljavaju na dnevnoj bazi, kolike sam bezbrojne poruke s uvredama dobila kroz godine, preko Facebooka, službenog e-maila, rukom pisani anonimni hatemail adresiran na instituciju kojoj radim.
Ovo je još mila majka što su mi ljudi pisali, počevši od toga da im je drago što mi je majka umrla i da im je drago da ja svojom debljinom idem prema istome cilju, do toga da mi žele da od dijabetesa dobijem gangrenu i da mi amputiraju noge te da živim kao invalid.
I mean, who comes up with this stuff? No ja sam manje-više debela cijeli život i apsolutno sam navikla na zajebavanje. Pa i ja se često zajebavam na vlastiti račun. No zamislite da vas netko konstantno bombardira uvredama bez obzira na to gdje se i u kojem svojstvu pojavite, i to vam radi dok ste na dijeti, mučite se, trudite se. Pa mene su ljudi harassali komentarima kad sam išla u teretanu!!!
Jedino mjesto gdje NIKAD nisam doživjela harassment je na bazenu, išla bih u 6 ujutro kada su trening imali plivači. Niti jedan krivi pogled, čak su me neki i bodrili i beskrajno im hvala na tome. Njihove su me riječi potpore vjerojatno spasile od samoubojstva o kojem sam ozbiljno kontemplirala u tom periodu života kad sam imala više sranja istodobno koja su mi se događala.
Puno me je ljudi pitalo zašto uvijek nosim šal. Pa evo odgovora: to je zato da se skrijem iza njega. Sva moja odjeća je uvijek široka i pokrivajuća kako ne bih izgledala neukusno drugim ljudima. Šal je tu da me dodatno pokrije.
No novinari su i dalje navalili slikati i ja sam pristala. Mogla sam ko Tanja Torbarina imati istu sliku u Globusu 30 godina. Anyways, ako neki medij želi objaviti priču o tome kako je to biti debel in this day and age od nekoga tko ima neki presence u medijima, rado nešto napišem. It might even be funny. But I am definitely not gonna be silent any more.
