Prema podacima Udruge za dobrobit i zaštitu životinja Indigo, bez svojih domova godišnje ostane petnaest tisuća pasa u Hrvatskoj. Nije teško pretpostaviti da je taj broj vjerojatno i veći. Iako se posljednjih godina sve više upozorava na problem napuštenih životinja i potrebu udomljavanja, a ne kupovanja, još je vrlo velik broj onih životinja koje nisu ni došle u skloništa i azile u kojima bi im barem bio pružen siguran obrok i ljudski dodir, nego lutaju te su prepuštene same sebi.

Azili i skloništa diljem Hrvatske svakodnevno se bore s prenapučenošću i velikim troškovima te nerijetko ovise o donacijama. To su prepoznali i učitelji i profesori diljem Hrvatske koji nastoje djelovati u svojim područjima te djeci ukazati na to koliko nas napuštene životinje trebaju, ali i koliko je malo potrebno da bismo im zauvijek promijenili živote nabolje. Time i samima sebi, bez sumnje.

Od skupljanja dekica i hrane do šetnji s veselim četveronošcima

Jedna od takvih škola je i Srednja škola Delnice koja je posebno senzibilna kada su u pitanju uvjeti u kojima žive njihove životinje. Vrlo oštre zime Gorskog kotara nimalo ne pogoduju napuštenim životinjama, pa je Srednja škola Delnice već u nekoliko navrata pokazala svoje veliko srce i pokrenula volonterski klub te akciju Šapica te treba.

Jasminka Lisac, profesorica u spomenutoj školi, pojasnila nam je kako je sve počelo.

Nakon završene izobrazbe za koordinatore volontera, u SŠ Delnice osnovan je školski volonterski klub koji djeluje na brojnim područjima, a velik interes i učenika i djelatnika pokazan je upravo u brizi za životinje. Tako je prošle godine bila pokrenuta humanitarno-volonterska akcija Šapica te treba. Akcija je započela prikupljanjem dekica, igračaka i donacija za hranu za naše četveronožne prijatelje, govori nam profesorica Lisac.

Svake godine oko 15 tisuća životinja u Hrvatskoj ostane bez doma.

Sve što su učenici i djelatnici prikupili dostavljeno je u Sklonište za napuštene i nezbrinute pse u Liču gdje su se učenici i djelatnici prvi put upoznali s njegovim ustrojstvom, načinom na koji funkcionira i koje su mu najveće potrebe.

Kada je pak završila teška goranska zima, djelatnice Skloništa pokrenule su akciju Život na vagi, čiji je cilj bio rad sa psima i socijalizacija pasa, te navikavanje na povodac za potrebe budućeg udomljavanja i šetnji s budućim vlasnicima. Učenici i djelatnici Škole uključili su se u akciju te u timovima odlazili u sklonište i uživali u šetnjama sa psima te im ponovno dopremili veće količine hrane.

Projekt Daj šapi glas pokrenula zaljubljenica u životinje

Koliko je važno još u djetinjstvu ukazati na problematiku napuštenih životinja, svjesna je i Draženka Stančić, knjižničarka Osnovne škole Ivana Kukuljevića Sakcinskog Ivanec. Ona je otišla i korak dalje pa osmislila projekt koji je dobio odobrenje Ministarstva znanosti i obrazovanja te Agencije za odgoj i obrazovanje.

Riječ je o projektu Daj šapi glas, čiji je cilj senzibilizacija učenika i lokalne zajednice za brigu prema napuštenim životinjama, kao i izmjena stavova i ponašanja prema vlastitim kućnim ljubimcima, a sve kako bi se smanjio broj napuštenih životinja te kako bi se volonterskim radom pomoglo i udrugama koje brinu o životinjama.

Začetnica projekta pojasnila nam je kako je došla na tu ideju.

Godinama pratim rad udruga koje brinu o napuštenim životinjama. Udomila sam već tri mačke te često svjedočim alarmantnim objavama udruga koje traže pomoć. Pomislila sam da bi rješenje smanjenja tog problema moglo biti u podizanju svijesti o radu udruga, a to se lakše postiže kod djece nego kod odraslih. Djeca i mladi iskreniji su i vole pomoći. Svoju kreativnost tako mogu usmjeriti u dobre svrhe, pojašnjava nam Draženka.

Dobrobiti ovog projekta višestruke su: potiče se osobni i socijalni razvoj učenika uključivanjem u aktivnosti poboljšanja kvalitete života civilnoga društva brigom za napuštene životinje i pomoć udrugama koje brinu o tim životinjama. Učenici se aktivno uključuju u rješavanje društvenih problema dobrovoljno sudjelujući u društveno korisnom radu utječući na odnos bliskih osoba, a time i lokalne zajednice prema životinjama.

U projekt Daj šapi glas uključilo se već 19 hrvatskih škola.

Osim toga, potiče se razvoj poduzetničkih i komunikacijskih vještina, učenici razvijaju financijsku, informacijsku i digitalnu pismenost, kreativnost i sposobnost rješavanja problema, a same udruge se lakše nose s teretom brige za napuštene životinje te ujedno lokalna zajednica ima manje troškove zbrinjavanja napuštenih životinja.

Škole diljem Hrvatske dale svoj doprinos

Do sada se u ovaj projekt uključilo 19 hrvatskih škola.
Osim škole začetnice, tu su i Obrtnička škola Bjelovar, Strukovna škola Đurđevac OŠ Kamen – Šine Split, Gimnazija dr. Ivana Kranjčeva Đurđevac OŠ "Tin Ujević" Osijek, Prva riječka hrvatska gimnazija, OŠ Monte Zaro Pula, OŠ Fažana, OŠ Jože Šurana Višnjan, OŠ "Antun i Stjepan Radić" Gunja, OŠ Dobriše Cesarića Zagreb, Hotelijersko-turistička i ugostiteljska škola Zadar, OŠ Ivana Zajca Rijeka, OŠ Miroslava Krleže Čepin, OŠ Svibovec, SŠ Mate Balote Poreč, Treća osnovna škola Varaždin i Gimnazija Bjelovar.

Učenici i djelatnici OŠ
Učenici i djelatnici OŠ "Antun i Stjepan Radić" iz Gunje izrađivali su i kućice za lokalni azil (Foto: Internetske stranice škola)

Projekt se uvijek provodio u suradnji s lokalnim udrugama koje brinu o napuštenim i izgubljenim životinjama na području na kojem se nalazi škola. OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog Ivanec osigurava podršku projektu kroz izradu potrebne dokumentacije prema odgojno obrazovnim načelima, a za sudjelovanje učenika u projektu traži se dopuštenje roditelja.

Kako nam govori Draženka, predviđeno trajanje projekta je godinu dana, no može se provoditi i iz godine u godinu, a može obuhvatiti niz aktivnosti.

Osim samog dolaska u azile, šetnje sa psima, prikupljanje hrane i ostalih potrepština, tematika koja obuhvaća projekt može biti uključena i u satove razrednih odjela kroz teme Građanskog odgoja i obrazovanja, Osobnog i socijalnog razvoja, Održivog razvoja, Uporabe IKT-a, Učiti kako učiti, Poduzetništva, predmeta Priroda i Biologija, mogu biti ostvarene kao kulturna i javna djelatnost škole, kao volonterska INA, kao aktivnosti učenika u njihovo slobodno vrijeme i slično, napominje začetnica projekta.

Na kritiku okoline da pak bi se u ovim teškim vremenima u nimalo prosperitetnoj državi pažnja trebala usmjeravati na ljude, a ne na životinje, odgovara:

Profesori i učenici Srednje škole Delnice nisu ostali imuni na nezbrinute životinje tijekom hladnih goranskih zima.

Mi smo nacija koja uvijek rado pomaže kada se pojavi neka priča na televiziji, no životinje su nerijetko tek u drugom planu. Zato je iznimno važno da nas bude što više koji želimo pomoći i životinjama i volonterima koji nerijetko brinu za napuštene životinje i u vlastitim domovima, zaključuje Draženka Stančić.

Učenici i djelatnici Srednje škole Delnice u šetnji sa štićenicima azila
Učenici i djelatnici Srednje škole Delnice u šetnji sa štićenicima azila (Foto: Internetske stranice škola)

Želite li se kao škola priključiti ovom hvalevrijednom projektu ili pak samostalno pomoći azilu u svojoj blizini, nemojte oklijevati. Životinje su neprocjenjiva bića kojima treba naša pomoć. Ono što ćete od njih dobiti zauzvrat, ne može se mjeriti ni s čim drugim.
 

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju