"Kako je to otići u krevet gladan..." Video o dječaku zbog kojeg želimo biti bolji ljudi

Video o dječaku koji u školi nema što za jesti u samo dva dana od objave pogledan je 38 milijuna puta, skupio je 951.000 lajkova i podijeljen je preko 1.230,000 puta. Prenosi snažnu poruku koju ne smijemo zanemariti

Norveški video koji želi osvijestiti ljude da svugdje oko nas, pa čak i u razvijenoj zemlji kao što je Norveška, postoje djeca koja nemaju što jesti, u dva dana otkako je objavljen na Facebooku postao je viralan te je pogledan čak 38 milijuna puta.

Video o dječaku koji u školi nema što za jesti u samo dva dana od objave pogledan je 36 milijuna puta, skupio je 909.000 lajkova i podijeljen je preko 1.230,000 puta

Video od 60 sekundi prikazuje učenike osnovne škole koji vade svoje užine, a jedan dječak tužno gleda u svoju kutijicu za užinu u kojoj nema ništa. Dječak zamoli učiteljicu da na kratko izađe iz učionice, a kada se vrati, dočeka ga iznenađenje. Druga djeca iz razreda napunila su njegovu kutijicu hranom, ali to mu ni jednom riječju nisu rekla, već su mu se samo slatko nasmijala.

Rješenja su često bliže nego što mislite, poruka je videa koji nas još jednom podsjeća koliko je važno brinuti se za druge ljude, naročito djecu, koja su u našoj okolini, a koja možda nemaju za obrok, odjeću, igračke,...

Dirljivi video skupio je 951.000 lajkova te na tisuće komentara, a izdvojili smo neke s najviše lajkova:

Imala sam običaj davati sendvič više jednom od mojih sinova koji je primijetio da jedan dječak rijetko kad ima što za jesti. Dječaku je prvo bilo neugodno kada mu je ponudio sendvič, ali onda je moj sin rekao "Moja mama će se ljutiti ako ne pojedem sav ručak, a ja ne mogu sve pojesti. Možeš li mi pomoći?“ Zašto ne?

Ako netko od mojih učenika zaboravi donijeti ručak, ja samo kažem "Želi li netko podijeliti? Naš prijatelj je zaboravio ručak." Uvijek spremno podijele obrok. Volim vidjeti takvu brigu za druge i dijeljenje.

Ovo je divna poruka, meni vrlo bliska. To sam bio ja kao dijete. U određenim trenucima bili smo vrlo siromašni dok sam bio dijete i ponekad sam jeo samo za ručak u školi. Kada smo išli negdje gdje smo morali uzeti ručak, ja samo išao bez ručka. Mrzio sam ljetne praznike jer sam se bojao hoću li imati što za jesti. Iskreno, to je razlog zašto radim tako naporno kako moja djeca nikada ne bi saznala kako je to otići u krevet gladan.