Da bi olakšala život romskim učenicima, učiteljica u područnoj školi Plavšinac uči njihov materinski, bajaški jezik i vješto pronalazi načine da nadomjesti skrb sustava i osigura ono što im je potrebno: doručak, udžbenike i školski pribor te rezervnu odjeću i obuću.

Svaka 'mala škola' ima svoju posebnost. Posebnost moje školice su moji učenici, svi odreda Romi Bajaši. Dragi, topli mali ljudi, vesela osmijeha na licima i iskrom radosti u njihovim bademastim očima.

Doselilo se nekoliko obitelji, skrasili se u povučenom dijelu sela Vlaislav i djeca su počela dolaziti u školicu. Ispočetka suzdržano i bojažljivo, a danas s radošću – s ponosom pripovijeda Višnjica Šestak, učiteljica razredne nastave u OŠ Prof. Blaž Mađer u Novigradu Podravskom, u područnoj školi Plavšinac, s kojom razgovaramo u povodu Svjetskog dana Roma, 8. travnja.

Svi učenici 'male škole' (Antun, Dado, Grozdan, Tina, Vesna i Tihana), ukupno njih šest u kombiniranom odjelu trećeg i četvrtog razreda, romske su narodnosti. Djetinjstvo romskih učenika po mnogočemu se razlikuje od djetinjstva prosječna djeteta u Republici Hrvatskoj.

Mnogi dolaze iz siromašnih obitelji koje im ne mogu osigurati adekvatne uvjete za školovanje jer imaju više od osmero djece. Često žive u depriviranoj i socijalno isključenoj sredini, a s hrvatskim se jezikom susreću tek kad krenu u prvi razred, kaže naša sugovornica, primjećujući da se ipak mijenja odnos Roma prema obrazovnom sustavu.

Višnjica Šestak
Njezini učenici redovito sudjeluju u školskim i drugim aktivnostima (Foto: Zadovoljna.hr)

Roditelji se jako trude, pogotovo moji bivši učenici čija su djeca sad moji đaci. Oni su moj ponos. Oni su pokazatelj jesam li temelje postavila kako treba. Većina mojih učenika teško doživljava prijelaz u više razrede. Mnogi, a to se posebno odnosi na djevojčice, nemaju mogućnost nastavka školovanja i teško nalaze posao. Najteža poteškoća s kojom se susreću jest to da ih neki ljudi gledaju kroz prizmu predrasuda, objašnjava Višnjica Šestak, mala žena velikog srca, kako je zbog njezina golema angažmana naziva kolegica Sandra Vuk, predsjednica Udruge hrvatskih učitelja razredne nastave Zvono.

Višnjica Šestak svoj rad i život podredila je upravo učenicima koji vape za nečijom pažnjom i ljubavi

Njezini đaci su učenici koji se školuju po posebnim potrebama, ostavljeni od sustava, različitih centara, od svih osim nje… Hrani ih kad su gladni jer ih se sustav sjeti sa zakašnjenjem od šest mjeseci. Kad mi priča kako im je kuhala čaj i kako su se zajedno grijali, imam potrebu sve učenike svog razreda odvesti tamo da to vide i dožive, jer većina se dovozi u školu, skoro do ulaznih vrata, zapisala je učiteljica Vuk u svojoj kolumni na Školskom portalu.

Nesvakidašnji angažman Višnjice Šestak potaknuo je kolege da je nominiraju za nagradu REYN-Hrvatska za doprinos u uključivanju romske djece u obrazovni sustav. U obrazloženju ističu da Višnjica nije samo učiteljica koja, uz izniman trud, pokušava djeci koja ne poznaju hrvatski jezik prenijeti znanja i vještine propisane nastavnim planom i programom.

Višnjica je osoba, obitelj izvan obitelji, koja se o svojim učenicima brine na način kako bi se trebalo brinuti društvo i obitelj. Brine ona o tome što će, i prije nego se osiguraju sredstva na službenim instancama, ta djeca doručkovati kada dođu u školu, pobrine se i nabavi, i prije nego nastava počne, sve knjige i sav školski pribor za svakog svog đaka.

Pobrine se da uvijek u ormaru ima čiste i izglačane odjeće i rezervne obuće za đake koji u školu dođu mokri ili zaprljani. Nije njoj neobično da osigura svom učeniku i osnovnu osobnu higijenu za koju kod kuće nema uvjeta.

NJENO JE GESLO: "KADA IMA VOLJE, IMA I NAČINA!"

Pobrine se da za svoje đake priredi i organizira (to podrazumijeva i kuhanje) zajednička druženja i obilježavanje blagdana i praznika. Svojski se trudi da njeni učenici nikad ne pomisle da su drugačiji od svojih vršnjaka. Uključuje ih u različite projekte unutar škole i lokalne zajednice, ali i na državnoj razini. Briga za njenu 'školicu'’, kako ju ona sama naziva, njoj je često i ispred njenih privatnih, obiteljskih obveza. A sve, opet, zbog njenih đaka, piše u obrazloženju nominacije.

Ta učiteljica s tridesetak godina radnog staža, od kojih je posljednjih 12 provela upravo u područnoj školi, već je prvog radnog dana u Plavšincu naslutila da joj rad neće biti ni lak ni jednostavan: dobila je kombinaciju četiri razreda sa 18 učenika različitih u svemu.

No, to je nije uplašilo nego stimuliralo da se dodatno angažira. Tako je, primjerice, inicirala zapošljavanje romskog pomagača Mladena Bogdanovića, uključila učenike u razne projekte njihove škole i Gradske knjižnice Fran Galović u Koprivnici te aktivno promicala prava Roma u lokalnoj i široj zajednici.

Višnjica Šestak
Jedna od najvećih poteškoća u radu s romskim đacima jezična je barijera (Foto: Zadovoljna.hr)

Njeno je geslo: 'Kad ima volje, ima i načina!' i svjedoci smo da uvijek uspije pronaći rješenje koje je direktna pomoć djeci. Njeno poznavanje obitelji i uvjeta života u kojima žive pomaže joj u ostvarenju kvalitetnije suradnje s roditeljima. Rezultat toga je nastojanje roditelja da njihova djeca sve duže borave u školi i uspješno je završavaju, ma koliko to teško bilo.

Brine o svim segmentima života učenika u školi, ali i izvan nje. Zahvaljujući njenoj osobnosti i angažmanu na pomoći i suradnji s učiteljima iz cijele Hrvatske usustavila je mrežu podrške pa tako učenicima pribavlja sve potrebno za školovanje, navodi ravnateljica OŠ Prof. Blaža Mađera Lidija Peroš, ističući da je Višnjica Šestak svoj rad i život podredila upravo učenicima koji vape za nečijom pažnjom i ljubavi.

Mreža podrške koju je potaknula Višnjica Šestak razvila se posljednjih godina u projekt 20 dana dobrote koji je osmislila Sandra Vuk, a u njemu u vrijeme Adventa sudjeluju učenici, učitelji i roditelji iz cijele Hrvatske, prikupljajući za romske učenike sve što im je potrebno za normalno školovanje.

Jedna od najvećih poteškoća u radu s romskim đacima jezična je barijera. Naime, Romi Bajaši govore bajaškim dijalektom starorumunjskog jezika, koji se razlikuje od zajednice do zajednice jer nema pisanih dokumenata.

Nakon 12 godina rada s malim Bajašima veselimo se novim izazovima. Govorim u množini jer sve trenutke koje proživljavam u radu dijelim s romskim pomagačem Mladenom Bogdanićem. On je moja najčvršća veza s učenicima kojima je materinski jezik bajaški, a kako znamo, nastavne sadržaje poučavam na hrvatskom jeziku, koji učenici moraju naučiti u dovoljnoj mjeri da mogu samostalno komunicirati.

Višnjica hrani svoje učenike kad su gladni jer ih se sustav sjeti sa zakašnjenjem od šest mjeseci. Kad mi priča kako im je kuhala čaj i kako su se zajedno grijali, imam potrebu sve učenike svog razreda odvesti tamo da to vide i dožive, jer većina se dovozi u školu, skoro do ulaznih vrata

Najveći izazov je raditi u prvom razredu, dobro procijeniti trenutno stanje djece, procijeniti kolike su njihove razvojne mogućnosti, naučiti dovoljan broj riječi na hrvatskom jeziku kako bi postavili dobar temelj za više, puno raditi na finoj motorici, postići takav stupanj motivacije da se ni ne sjete da im treba odmor. Otvoriti im oči za gledanje u svijet s kakvim se uopće nisu susreli, napominje Višnjica Šestak.

Njezini učenici redovito sudjeluju u školskim i drugim aktivnostima. Tako svake godine napune kamion starog papira, brinu o okolišu škole, posjećuju dom za stare i nemoćne u Plavšincu, sudjeluju u projektu „Ljepota i zdravlje iz školskog vrta“, uključeni su u ekološke aktivnosti za stjecanje statusa Eko-škole, prikupljaju čepove za oboljele od teških bolesti i još puno toga.

Ovogodišnji Svjetski dan Roma obilježava se u nedjelju pa će ga učenici provesti u krugu obitelji. U ponedjeljak će prigodno urediti pano u razredu, čitat će i pjevati priče i pjesme na bajaškom dijalektu te pričati o tome kako su Romi živjeli nekad, a kako žive danas.

Njihova će se učiteljica sporazumijevati s njima na njihovom materinskom jeziku koji, iskreno priznaje, puno više razumije nego zna govoriti. No, već i njezino nastojanje da nauči bajaški svima puno znači. Biti učitelj, kaže za kraj, velika je odgovornost, a sve s puno osmijeha, topline, inovativnosti, stalnog traganja za više, bolje…

Biti učitelj velika je radost u zajedničkom stvaranju, dosezanju ciljeva i dijeljenju. Ne samo u radno vrijeme već cijeli život.