Vrlo se lako sjetimo Marije Jurić Zagorke, Ivane Brlić-Mažuranić, Slave Raškaj, Lee Dutsch, Katarine Zrinski, Milke Trnine i još nekolicine njih, ovisno o kraju iz kojeg i sami potječemo, no tu nerijetko sve staje.
Što je bilo sa ženama koje su, primjerice, bile prve pilotkinje, prve položile vozački ispit, bile prve liječnice, botaničarke ili pak osmislile nove lijekove ili uređaje bez kojih danas ne možemo zamisliti? O njima se rijetko čuje, no o velikome broju njih od prošle godine mogu čitati i najmlađi u knjizi koja je postigla velik uspjeh na našim prostorima – Pričama o neustrašivim hrvatskim ženama Tatjane Barat.
Kako bismo odškrinuli sam djelić onoga što su žene zastupljene u ovoj knjizi napravile, a koje zaslužuju mnogo više pozornosti, ukratko ćemo se prisjetiti priča deset njih. Svaka od tih žena može nam biti nepresušan izvor daljnjeg istraživanja, ali i inspiracije i motivacije da ustrajemo u onome što želimo, bez obzira na to što kaže okoline.
Alma pl. Balley
U vrijeme kada je bilo nezamislivo da žena vozi automobil, i to baš kada su prvi automobili stigli u Zagreb zahvajujući Ferdinandu Budimckom, jedna je žena odlučila promijeniti to. Bila je to Alma pl. Balley. Naime, kada je njezin susprug Vladimir, inače kraljevski kotarski inženjer, nabavio automobil marke Opel, Alma se oduševila i sa suvozačkog mjesta poželjela prijeći na vozačko.
Prijavila se za polaganje vozačkog ispita, no naši tadašnji zakoni nisu uopće ni predivđali da bi žena mogla pristušiti polaganju ispita, a kamoli dobiti vozačku dozovulu. Međutim, nakon burne rasprave dobila je mogućnost polaganja i položila iz prvog pokušaja te je tako 1914. postala prva službena vozačica naših prostora. O tome je pisao i tisak koji ju je prozvao „šašavom babom“, no zahvaljujući njoj danas svaka od nas može polagati vozački ispit.
Katarina Matanović
Sa sličnim se problemom nekoliko desetljeća kasnije susrela Katarina Matanović. No ona nije željela upravljati automobilom nego zrakoplovom. Kako nije dolazila iz imućne obitelji niti imala bilo čiju financijsku potporu, radila je prekovremeno kako bi uštedjela za upis u tadašnju zagrebačku pilotsku školu i postala prva hrvatska pilotkinja.
No njezina ljubav prema visinama tu nije stala, pa je uskoro skočila i padobranom s 1500 metara visine. Njezina hrabrost zabilježena je i u medijima, a nakon toga njezin su primjer slijedile i druge žene. Svoje umijeće upravljanja zrakopovom pokazala je i tijekom Drugog svjetskog rata kada je prevozila poštu, lijekove i ljude.
Milica Šviglin Čavov
Još jedna žena koja je probila put svima ostalima nakon nje u području medicine bila je Milica Šviglin Čavov, prva hrvatska liječnica. Kao žena rođena u drugoj polovici 19. stoljeća, imala je za ono vrijeme neobičan san – postati liječnica. Međutim, kako je Medicinski fakultet u Zagrebu počeo sa svojim radom tek 1917., Milica je studirala u inozemstvu vjerujući da će se kasnije moći vratiti i pomoći svojoj domovini.
Osmišljavanje lijekova, utiranje puta prema visokom obrazovanju, političku angažiranost žena - sve to možemo zahvaliti Hrvaticama o kojima se premalo govori.
Međutim, ženama u to vrijeme nije bilo dozvoljeno da rade kao liječnice na našim prostorima. Zato je svoje radno iskustvo stekla u Njemačkoj i Bugarskoj, gdje je postala izuzetno cijenjena i otvorila vlastitu ordinaciju. Ironično je to što su se naši tadašnji mediji hvalili njenim uspjesima, dok je istovremeno bio zabranjen ovdašnji rad.
Feđa Fišer Sartorius
Liječnica bez koje bi danas bilo nezamislivo liječenje djece svakako je Feđa Fišer Sartorius, jedna od osnivačica Dječje bolnice u Klaićevoj. Kako je kao vrlo mlada liječnica primijetila da se dječjem zdravlju ne pridaje jednaka važnost kao zdravlju odraslih, iako je od početka 20. stoljeća obaveza roditelja bila dovesti bolesno dijete najbližem liječnku, udružila se s kolegama i započela pisati impresivnu povijest u Klaićevoj.
Ujedno je pokrenula i prvi pedijatrijski časopis na našim prostorima, a u svome je radu imala i potporu UNICEF-a. Mnogi njeni nekadašnji kolege i danas je od milja zovu „mamom Dječje bolnice“.
Lidija Colombo
Da nije bilo jednostavno probiti se u znanosti, napose u fizici koja se smatrala dominantno muškim područjem, znala je i Lidija Colombo, prva Hrvatica koja je svojim predanim radom i trudom došla do doktorata iz područja fizike.
Ujedno je osnovala Laboratorij za molekulsku fiziku te napravila i prvi laser u Jugoslaviji, koji se i danas koristi u brojim svakodnevnim situacijama, od čitanja bar-kodova na predmetima u trgovinama, do korištenja pri složenim operativnim zahvatima.
Mara Matočec
Iako je i danas broj žena u politici znatno manji od broja muškaraca, možda ih ne bi bilo ni toliko da nije bilo Mare Matočec, prve hrvatske političarke i žene sa sela koja je znala da je napredak pojedinca, a time i društva u cjelini, moguć jedino uz obrazovanje.
To je shvatila kada je zbog muževa odlaska u rat ostala sama s djecom, baš kao i mnoge druge žene u njezinoj okolini. Dakako, glasna i hrabra žena, i još k tome sa sela, nije se svidjela mnogim politačarima, pa su joj nerijetko bili upućivani komentari da ženi nije mjesto za govornicom. Dakako, nije se dala smesti. Nastavila je biti društveno aktivna.
Marija Jambrišak
Činjenicu što danas uopće možemo studirati što god želimo, a ne biti isključivo učiteljice ili guvernante, što je nekada u društvu bilo jedino prihvatljivo zanimanje za žene, možemo zahvaliti učiteljici i borkinji za ženska prava Mariji Jambrišak. Poticala je djevojčice na obrazovanje, a neko je vrijeme u njezinim klupama sjedila i Ivana Brlić-Mažuranić.
Opetovanim kucanjima od vrata do vrata uspjelo joj je omogućiti nam svima jednak pristup obrazovanju. Kako bi i sama pokazala koliko su žene prije njezina doba bile aktivne i jednako sposobne kao u muškarci, napisala je knjigu Znamenite žene i priče iz povijesti, prvu takve vrste u nas.
Maria Selebam de Cattani
Da izostanak formalnog obrazovanja u 19. stoljeću ne može spriječiti ženu da uči, vjerno prikazuje primjer Marije Selebam de Cattani, koja se smatra prvom hrvatskom botaničarkom i zoologinjom. Zahvaljujući ocu koji ju je poticao na istraživanje, razvila je velik interes za botaniku i zoologiju, a ujedno i otkrila nove vrste flore i faune među kojima se svakako izdvaja biljka njoj u čast nazvana Katanijev ljijan. S njezinim otkrićima upoznali su se i znanstvenici diljem svijeta s kojima se redovito dopisivala razmjenjujući bilješke.
Zrinka Tamburašev
Kada bolujemo od nekih od bolesti uzrokovanih bakterija, gotovo je pa nezamislivo da nam liječnik ne prepiše antibiotik, vrlo često Sumamed. Taj prvi hrvatski antibiotik postoji zahvaljujući kemičarki Zrinki Tamburašev i njezino troje kolega. Zbog izuzetnog doprinosa farmaciji, kemiji i medicini s kolegama je bila proglašena „herojima kemije“ i ovjenčana nebrojenim nagradama .
Zdenka Munk
Kada putujemo Hrvatskim zagorjem i razgledavamo dvorce, nezaobilazna točka je i Trakošćan, a to što je on danas očuvan i što je spomenik bogate hrvatske povijesti, velikim dijelom zaslužna je konzervatorica i muzeologinja Zdenka Munk. Bila je jedna od predvodnika obnove Trakošćana i njegove prenamjene u muzej otvoren za javnost. Osim toga, konstantno se educirala diljem Europe i svoja znanja pretakala u knjige koje su postale gotovo pa Biblije za povjesničare umjetnosti i muzeologe.
