Zašto dijete za drvce bira "najružniji" ukras?
Iako smo mi odrasli navikli na to da imamo određeni ukus, kod djece on još nije razvijen. Ukus se razvija iskustvom, učenjem o kulturi i društvenom ulogom. Drugim riječima, razvoj estetskih preferencija nije automatski; ne gradi se samo instinktivnom privlačnosti prema nečemu lijepom.
Istraživanja pokazuju da djeca, posebice u ranoj i predškolskoj dobi, još ne daju prednost simetriji i "klasičnoj ljepoti" na jednak način kao odrasli. Njihova estetika često više ovisi o novosti, neobičnosti ili osobnoj povezanosti s predmetom nego o njegovoj konvencionalnoj ljepoti.
Usto, često kad dijete izabere neki "ružni" ukras, radi se o osobnom izboru. To je nešto što simbolizira njegovu osobnost, slobodu i kreativnost. Djeca također rado biraju predmete koji su unikatni ili neobični, jer ih percipiraju kao posebno vrijedne.
To je prirodan dio razvoja samopouzdanja i identiteta: u svijetu gdje odrasli često diktiraju pravila, izbor ukrasa djetetu predstavlja prostor gdje njegov glas može biti vidljiv.
Kao i igra, dječje promišljanje o estetici često je proces, ne rezultat. Djeca igrom istražuju oblike, boje i materijale i grade vlastite veze s vizualnim svijetom.
To znači da neka asimetrična ili "ružna" kuglica može biti zanimljivija, intrigantnija ili jednostavno zabavnija nego ona savršeno usklađena.
Štoviše, djeca često preferiraju stvari koje su neočekivane ili drugačije, jer one pružaju kognitivni izazov. Igra je za dijete, kako pedagogija jasno pokazuje, način na koji uči o sebi i okolini: kroz manipulaciju predmetima, pokušaje i pogreške, stvaranje i preuređivanje fizičkog svijeta.
Ono što jedna generacija ili društvo naziva neukusnim, druga može smatrati zabavnim, inovativnim ili simboličnim.
Kao što se dijete igra svakodnevnim predmetima poput žlica i kutija kako bi razvilo kreativnost i kognitivnu fleksibilnost, tako i izbor neobičnog ukrasa može biti nastavak te same prirodne tendencije, pronalaska skrivenih značenja u običnom i svakodnevnom.
Zašto je važno dozvoliti "ružne" ukrase?
Roditelji se često osjećaju podijeljenima: s jedne strane žele da bor izgleda "estetski lijepo", a s druge strane žele podržati kreativnost svoje djece. No uključivanje djeteta u proces ukrašavanja božićnog drvca važno je ne samo zbog ukrasa kao predmeta nego i zbog ponašanja koje potiče.
Naime, ovime dijete razvija osjećaj kompetencije te uči da njegova mišljenja i odabiri imaju vrijednost. Usto, osjećaj pripadnost obitelji jer ukrašavanje drvca postaje zajednički projekt s emocionalnom pričom. Rituali poput ukrašavanja drvca mogu stvoriti osjećaj povezanosti, nostalgije i zajedništva, a to su emocije koje će često utjecati na to da se ukrašavanje pamti desetljećima.
Dakako, sve ovo potiče i razvijanje kreativnosti jer dopuštanje neobičnih izbora potiče jedinstveno razmišljanje.
Na kraju, nije važno koliko je ukras tradicionalno lijep, nego što on znači djetetu i obitelji. Taj jedan kičasti ili nesavršeni predmet često je simbol dječje mašte, rasta i sudjelovanja.
Tri stila uređenja i 15 fotografija kao inspiracija za božićno drvce
