Nakon Cvjetnice, koju zovemo i Nedjeljom muke Gospodnje, kada se diljem svijeta organiziraju svečane procesije s grančicama masline ili palme u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem, slijede Veliki ponedjeljak i Veliki utorak.
Ti dani prolaze u tišini i sabranosti – posvećeni su promišljanju o značenju Uskrsa i pripremi za ono što dolazi. U nekim se župama održavaju molitvena okupljanja, a u većini Hrvatske vjernici ta dva dana provode u intimnoj molitvi unutar obiteljskog doma.
Nakon toga dolazi Velika srijeda, simbolički kraj korizme, dan prije nego što se prisjećamo Posljednje večere.
U sljedećim objavama istražit ćemo značenje najvažnija tri dana prije Uskrsa, svetog trodnevlja. Ovaj članak posvećen je Velikom četvrtku.
Zašto je poseban Veliki četvrtak?
Na Veliki četvrtak Crkva ulazi u sveto trodnevlje, to je dan kad se prisjećamo Posljednje večere, utemeljenja euharistije i svećeništva.
Veliki četvrtak uvod je u vazmeno trodnevlje – najsvetije razdoblje crkvene godine u kojem se vjernici prisjećaju muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista.
Na taj dan, prema kršćanskoj tradiciji, Isus je sa svojim učenicima posljednji put proslavio Pashu i tom prilikom ustanovio euharistiju – znak svoje trajne prisutnosti među ljudima u kruhu i vinu, piše Hrvatska katolička mreža.
Veliki četvrtak je dan u kojem je Isus ostavio svoju oporuku čovječanstvu: Euharistiju, svećeništvo i novu zapovijed ljubavi.
Ovo činite meni na spomen – riječi su koje sažimaju poziv na život u zajedništvu i služenju. Uz slavlje euharistije, Crkva toga dana zahvaljuje i za dar svećeništva – sakrament po kojem se Kristovo poslanje prenosi tijekom stoljeća.
Liturgijska slavlja
Hrvatska katolička mreža napominje i da taj dan nema dnevnih euharistija, slavi se samo misa Večere Gospodnje koja je godišnji spomen-čin ustanovljenja svih naših euharistijskih slavlja. U katedralama, kao matičnim crkvama svake biskupije, biskup ujutro slavi liturgiju sa svim svećenicima iz biskupije, a navečer se održava misno slavlje u svim crkvama.
Nakon Ivanova izvještaja o Isusu koji za vrijeme Večere pere učenicima noge, sam predvoditelj slavlja pere noge dvanaestorici odabranih kandidata i tako sve okupljene podsjeća da je euharistija upućena na život – bratsku ljubav svih kršćana koju trebaju širiti u svijet. Tada po posljednji put sviraju orgulje i zvone zvona, koje će se ponovno oglasiti tek na Uskrs, piše Katolička mreža.
