Čovjek je karakter, niz osobina, talenata, nevjerojatnih postignuća, emocija. Izgled je tek nešto što izvana omata taj naš unutarnji paket, na njega možemo utjecati više ili manje, ali svakome bi na prvom mjestu trebao biti rad na unutarnjim kvalitetama i rastu, a ne na tome da hvatamo vječnu mladost.
U redu je biti njegovan, dakako, i više nego u redu, ali ako iznutra stagniramo, uzalud nam sav trud oko vanjskog.
No to nije tema ovog teksta, ovdje je riječ o nečemu toliko normalnom, prirodnom i logičnom, da mi nikad nije jasno što je sporno kada netko bude iskren.
Svatko od nas ima neku svoju percepciju estetski privlačnog i ono da je svatko nekome lijep zaista nije klišej. Postoje neki uvriježeni standardi ljepote, tamo neka natjecanja gdje se skupe žene ili muškarci koje se smatra konvencionalno lijepima.
Koliko god ukusi bili različiti, svi dobro znamo da postoje ljudi za koje možemo reći da su objektivno lijepi, čak i ako možda nisu naš tip. Jednostavno možemo razlučiti tu objektivnu činjenicu da nam je jasno zašto ih veći broj ljudi smatra privlačnima.
Strah od osude
Nekidan sam gledala intervju jednog pjevača koji je izjavio da se šokirao koliki ga je broj ljudi napao i prozvao da je površan samo zato što je na pitanje što ga prvo privuče na ženi odgovorio da su to "struk i duge noge".
Jasno mi je zašto su ga začudili negativni komentari jer mi se, barem iz načina na koji se prezentira javnosti, čini da je riječ o kulturnom i pristojnom muškarcu, elokventnom i s lijepo argumentiranim izjavama.
Nikakve ružne riječi o ženama niti generalno ničeg upitnog u tom intervjuu nisam čula i jasno mi je da smo kao društvo očito navikli na pakiranje istine i skrivanje onog što zapravo mislimo, u strahu od osude.
Pa nije da su ga pitali s kakvom ženom se vidi u braku do kraja života pa da je rekao: Ma samo da ima duge noge, drugo nije bitno.
Mislim da je i njemu i svima nama bitno sve ono unutarnje što sam ranije navela, ali pustite čovjeka da slobodno izrazi to da eto, kada neku ženu prvi put vidi, prije će mu zapeti za oko ako ima duge noge.
Izgled nije bitan za kvalitetu odnosa, ali za prvi dojam?
Kada odlučujemo s nekim krenuti stvarati ozbiljniji odnos, jasno je da izgled neće biti prvi na popisu kvaliteta zbog kojih želimo nešto graditi s tom osobom. Nakon što je dobro upoznamo i vidimo koliko nam je ugodno pored nje, kako se nadopunjujemo i koje sve unutarnje, nama komplementarne, kvalitete posjeduje, izgled padne na dno liste.
Ali gdje je taj izgled bio kada neku osobu prvi put vidimo, doslovno prvi put? Vrlo vjerojatno na samome vrhu. I ne vidim zašto bi bio problem to i priznati.
Barem vam je jednom u životu netko postavio pitanje: Što te prvo privuče na osobi? I koliko god svi tvrdili da nam je iskrenost najvažnija, najvjerojatnije ste samo najbliskijim ljudima dali pravi odgovor, drugima ste možda ponudili ono što zvuči najdublje: oči, osmijeh ili karizmu.
Ne isključujem to da zaista postoje ljudi kojima su oči taj magnetski adut koji ih navede da ih netko privuče, oči su stvarno lijep dio lica koji govori puno.
Samo mi se čini da postoji neuvjerljivo velik broj ljudi kojima su oči jedino važno i nema šanse da bi se usudili spomenuti neki drugi dio tijela.
Želim dobru dušu, ali kako da je vidim na prvu?
Meni je kod tog prvog dojma najvažnije lice, sklad crta lica je ono što prvo primijetim. Nekome će biti važnija tjelesna građa, prvo će primijetiti mišićave ruke, noge, možda usne, kosu.
Svi ti odgovori bi trebali biti jednako prihvatljivi jer to je zaista ono što vidimo na prvu i što oblikuje prvi dojam o osobi, koliko god pokušavali pobjeći od toga da ne bismo slučajno nekoga povrijedili.
Da krenem s nabrajanjem onoga što očekujem od potencijalnog partnera, fizički izgled ne bih uopće navela. Dobro, možda jedino to da je viši od mene, ali kad si 161, to stvarno nije teško ispunjiv uvjet.
Ali kada nekoga samo prvi put vidim, nekako je potpuno logično da dobra duša nije ono što mogu odmah detektirati i ako je istina ono što svi cijenimo i želimo čuti, zašto je ne bismo i izrazili?
To što netko voli duge noge, netko bujnu kosu, a netko elegantne ruke, nema veze s karakternim osobinama koje cijeni kod drugih.
Od estetskog dojma jednostavno je nemoguće pobjeći i ako možemo slobodno reći koje vrste cvijeća su nam najdraže, zašto ne bismo mogli reći što nam se najviše sviđa na ljudskom tijelu?
