Kraj godine ima tu moć da nas učini sentimentalnijima. Sabiremo uspomene, preispitujemo izbore i, barem potajno, nadamo se da nas u novoj godini čeka nešto lijepo.
Upravo zato ovaj film savršeno prati to raspoloženje – to nije samo romantična komedija, nego priča o nadi, sudbini i vjerovanju da prava priča često počne onda kad mislimo da je sve već napisano.
U središtu filma su dvoje ljudi koje glume Tom Hanks i Meg Ryan, jedan od najomiljenijih filmskih parova 90-ih. Hanks utjelovljuje Sama Baldwina, udovca koji se s malim sinom seli u Seattle, dok je Meg Ryan Annie Reed, novinarka koja, iako zaručena, ne može ignorirati osjećaj da negdje postoji netko tko joj je suđen.
Zanimljivo je da se njihovi likovi fizički susreću tek na samom kraju filma, što dodatno naglašava ideju sudbine i strpljenja.
Bez aplikacija, bez poruka i bez brzih odgovora – Romansa u Seattleu nastao je u vremenu kad su ljubavne priče gradili glas, riječi i intuicija.
Scenarij, koji potpisuju Nora Ephron, David S. Ward i Jeff Arch, oslanja se na suptilne emocije i male trenutke, zbog čega film i danas djeluje iskreno i nježno. U vremenu u kojem se sve događa odmah, ova priča podsjeća nas na to da su neke stvari ljepše kad im damo vremena.
Nostalgija je još jedan razlog zašto se ovom filmu vraćamo baš u prosincu.
Romansa u Seattleu nosi duh 90-ih – razdoblja koje mnogi pamte kao zlatno doba romantičnih komedija.
Meg Ryan upravo je ovim filmom učvrstila status ikone žanra, dok je kemija s Tomom Hanksom kasnije potvrđena i u filmu Imaš poštu. Zajedno su postali simbol jedne toplije, nježnije filmske romantike.
Posebno mjesto u filmu ima i Empire State Building, koji nije slučajno odabran kao mjesto susreta dvaju glavnih likova. Film se izravno referira na klasik An Affair to Remember iz 1957., čime dodatno učvršćuje ideju sudbinske ljubavi koja nadilazi vrijeme. Upravo je ta scena učinila Empire State Building jednim od najprepoznatljivijih romantičnih simbola u pop-kulturi.
Gledajući Romansa u Seattleu na kraju godine, ne opraštamo se samo od starih mjeseci nego i od verzije sebe kakva smo bili. Film, koji je bio nominiran za dva Oscara, podsjeća nas da gubitak i novi početak često idu ruku pod ruku.
Zato Romansa u Seattleu savršeno funkcionira u novogodišnjoj noći – jer nas ne uvjerava da će sve biti savršeno, nego da će biti smisleno.
