Kad dolazite u dječji park, ne očekujete miris cigareta. Štoviše, sigurni ste da nitko normalan ne bi zapalio pored djeteta jer svi odavno znamo za štetnost pušenja i dima. No, među silnom djecom i njihovim roditeljima u parkiću, uočit ćete nerijetko odraslu osobu koja sjedi i puši.
Ta odrasla osoba koja se ne može kontrolirati nekako uvijek od djeteta očekuje da se kontrolira.
Maaaaarko, jesam li ti rekla da se tu ne penješ!?
Ineeeees, ne jedi to s poda!
Ovo su još i dobre situacije. Roditelji obraćaju pažnju na dijete.
Ponekad se nađe njih par na istom mjestu. Dođete u parkić, a ono sve klupe budu zauzete. Na svakoj sjede po dva-tri roditelja, zaokupljeni razgovorom i cigaretom, koje ovlaš pogledom prate djetetove radnje. Nekad su i solo, onda razgovor s drugim roditeljem zamijene buljenjem u mobitel.
Mama, gledaj me! prolazi nezapaženo.
Mama, dođi! prolazi bez odgovora.
Onda se Marko ili Ines bace na pod ili se penju po kojekakvim stvarima naglavačke, kako bi ih roditelji primijetili. Ponekad bubnu na pod ili bubnu neko drugo dijete, čisto da se proizvede nekakav zvuk. Onda se roditelj digne i s cigaretom u ustima prelazi preko parkića da educira Marka i Ines kako se trebaju moći kontrolirati. Oni ZNAJU da se ne SMIJU bacati ili penjati ili gurati. Nema veze što roditelj ZNA da ne bi baš SMIO pušiti u dječjem parku. Dok nema znaka zabrane pušenja, on će pušiti.
Ima i brižnih pušača roditelja.
Ti će stajati pored tobogana ili ljuljačke sa zapaljenom cigaretom u jednoj ruci, dok drugom paze na dijete. Dim cigarete okružit će i ostalu djecu, ali vi kao roditelj nepušač ne smijete biti ljuti na to i zamoliti osobu da prestane pušiti.
Di piše da je zabranjeno? pitala me jedna majka kad sam je zamolila može li ne pušiti baš pored tobogana.
Ne piše nigdje, ima žena pravo. Što meni pada na pamet, zamoliti nekog da ne puši pored djece!?
Uostalom, nismo mi neka zapadna država koja brine o zdravlju djece pa da branimo pušenje u parkićima.
U nas postoji samo znak da psi ne smiju u dječji park. Oni su valjda opasniji. I prljaviji, piške i kake okolo po travi.
Pse smo riješili, djeca nam neće ugaziti na njihovu kakicu u parkiću. Ali će možda staviti opušak od cigarete u usta jer su ga našli na podu.
Ako niste zakupljeni cigaretom ili mobitelom u tom trenu, možda ćete i vidjeti taj trenutak. Ako ne, opušak iz usta vašeg djeteta vjerojatno ćemo sklonuti mi koji se ne bavimo cigaretom, nego djecom, dok smo s djecom.
Nema veze, nije problem. Zaista nije. Roditelji po parkićima stalno pomažu jedni drugima. Problem je što trujete djecu, što im dajete užasan primjer i što ne obraćate pažnju na njih.
Prijedlog za roditelje pušače: ajd barem pušite one bezdimne uređaje.
Prijedlog za gradonačelnike: stavite znakove zabrane pušenja u dječje parkiće.
