Dvoprsti ljenjivci ponovo se, nakon 12 godina, mogu vidjeti u Zoološkom vrtu grada Zagreba. Novi ljubavni par čine Ennio iz Njemačke i Matilda iz Mađarske. Edukativni program o ljenjivcima građane očekuje u subotu.
Ennio i Matilda novi su par u Zoološkom vrtu grada Zagreba. Riječ je o dvoprstim ljenjivcima, pripadnicima najveće vrste ljenjivaca na svijetu.
Dvoprsti ljenivci ponovo se, nakon 12 godina, mogu vidjeti u Zoološkom vrtu grada Zagreba
On je dvogodišnjak rođen u njemačkom Krefeldu, a ona četverogodišnjakinja iz mađarske Jure. Zajedno su se uselili u nastambu u Tropskoj kući, no ponašaju se kao da se znaju čitav život. Dobro se slažu, ali ne pretjeruju s interakcijom. Ona voli drijemati u kućici, a on uživa u izležavanju na otvorenom – na aranžurima. Ennio je i malo aktivniji od partnerice, no poštuje njezin dnevni ritam, kao da zna koliko je za ljepotu važan san.
Ljenjivci gotovo polovinu dana prespavaju. Život provode u krošnjama. Na tlo se spuštaju svakih nekoliko dana samo kako bi obavili veliku nuždu ili se preselili na drugo stablo. Njihov izmet otkriva kada su spremni za razmnožavanje. Naša Matilda spolno je zrela, a Ennio će biti za nešto više od dvije godine, otkrio je Damir Skok, ravnatelj Zoološkog vrta grada Zagreba, na Međunarodni dan ljenjivaca.
U hrvatskoj prijestolnici dvoprstih ljenjivaca nije bilo 12 godina. Posljednji koji je tamo živio bio je Mišek, ljenjivac koji se mnogim posjetiteljima uvukao pod kožu. Njemačko-mađarski par na dobrom je putu da postane jednako omiljen. Kako bi Ennio i Matilda imali što ugodniji život, uređena im je nastamba u kojoj je svaki detalj stvaran s velikom pozornošću.
Dvoprsti ljenjivci u prirodi nastanjuju tropske kišne šume sjevernih dijelova Južne Amerike. Zagrebački par ljenjivaca uz lisnato i korjenasto povrće povremeno, kao proteinsku dopunu jelovnika, dobiva jaja. Posebna poslastica ljenjivcima je lubenica, pa njezine komadiće dobivaju tijekom treninga. Ti se treninzi rade kako bi se životinje navikle na veterinarske preglede te pripremile za situacije poput transporta.
Ljenjivci su izvrsni plivači, ali imaju slabe stražnje udove te na njima ne mogu stajati niti pomoću njih hodati. Zbog toga po tlu pužu povlačeći tijelo svojim snažnim prednjim udovima. Na tim udovima imaju po dvije zakrivljene kandže, a na stražnjima po tri kandže. Kandže im mogu biti dugačke i do 7,5 centimetara. Glava im je kratka i spljoštena s prćastim nosom, rudimentarnim ušima i velikim očima. Zubi su im bez korijena te konstantno rastu, a sjekutići im nedostaju.
S obzirom na to da cijeli svoj život provode naopačke, krzno simpatičnih krezubica ima razdjeljak na trbuhu, a dlake su usmjerene prema leđima. Na krznu ljenjivaca u prirodi se razvijaju alge, a to mu daje zelenkastu boju te doprinosi kamuflaži životinja u krošnjama. Jedinke teže između 4 i 11 kilograma, a tijelo im je dugo između 54 i 88 centimetara. U prirodi žive dvadesetak godina, a u zoološkim vrtovima i dvostruko dulje.
Kako bi posjetitelji Vrta što bolje upoznali nove stanovnike Divljeg srca grada, poučni ih program očekuje u subotu 24. listopada od 11 do 15 sati. U edukativnom kutku ispred Tropske kuće govorit će se o ljenjivcima, ali i životinjskim vrstama s kojima oni dijele stanište. Među tim su vrstama tamarini, crnokljuni tukani, kajmani, šarene boe i otrovne žabe.
