Jednom mi je prijateljica rekla, 'ako odeš, tko će saditi cvijeće?'. I, vjerujem da to cvijeće tamo, negdje daleko, ne bi bilo kao ovo koje se iz godine u godinu šareni u mom dvorištu, kaže Božica Tomić.
U njezinom cvjetnom raju ima svega i svačega: ruža, begonija, hortenzija, dalija, surfinija, lantana, bugenvilija, anđeoskih truba, ukrasnih vrba...
I još puno toga čemu znam i ne znam pravi naziv. Što je muškarcima nogomet, mislim da je ženama cvijeće, najvažnija sporedna stvar na svijetu. Jedna vrsta ljubavi. Kao da na spisku dragih osoba imate još jednu posebnu, govori s puno ljubavi.
Božica voli svako cvijeće i, kako kaže, ne može se odlučiti za samo nekoliko vrsta i boja. Naročito zbog toga jer je posljednjih sezona ponuda cvijeća izuzetno raznovrsna. Zato njezino dvorište pršti bojama i buja najrazličitijim vrstama cvijeća.
Netko kaže da cvijeće vuče na kič i da je previše. Netko kaže da je teško i naporno održavati ovakvo dvorište. Pa i nije baš. Kad godinama radimo nešto što volimo, to više nije teret nego lijepa navika. Odvojiti dnevno pola sata ili sat vremena za cvijeće je puno više zadovoljstvo nego teret. A kad s vremena na vrijeme imate pomoćnika-muža za zaljevanje, sretna ste žena, govori. Ima i onih koji joj kažu da je to "skup sport".
Možda i je, ali sve u životu košta. Trošimo na svašta pa možemo ponekad i sebe staviti na prvo mjesto i napraviti nešto za svoju dušu. Od onih sam koji će uvijek lakše dati novac za cvijeće nego za skupe cipele ili torbu. Do nas je kako ćemo ugoditi sebi, ističe. Prijatelji su joj predlagali da se prijavi na razna natjecanja, ali Božica kaže kako to nije za nju jer nema natjecateljski duh.
Mislim da nijedno dvorište ne može biti najljepše kad je svako lijepo i posebno na svoj način. Dobiti lijep komentar, vidjeti oduševljenje u nečijim očima, obradovati nekoga cvijetom ili biti primijećen od portala kao što je vaš, za mene je najljepša nagrada, ističe Božica Tomić.
