Mirjana je pravi primjer da žena može uistinu sve što poželi. U Vojvodini je završila višu pedagošku školu, a onda je došla u Kutinu. Imala je troje male djece kada je odlučila upisati diplomski studij i posvetiti se poslu u prosvjeti.
Danas živi u Samoboru, uživa radeći s djecom, a kad dođe iz škole postaje profesionalni fotograf, kuhar, slastičar, grafičar, dizajner i kreativac.
Nakon dvoje djece mi je rekla prijateljica „ajmo studirati“. Ja sam rekla da nema šanse, imam dvoje male djece, a onda sam nakon trećeg djeteta upisala fakultet. Tada se dogodio klik u glavi. Bilo je jako teško, ali uspjela sam. Stavim djecu na spavanje i učim do tri ujutro. To smo mi žene, počinje svoju priču Mirjana, jedna od najstarijih, ali i najprofesionalnijih food blogerica u Hrvatskoj.
Kuhanje je za mene obitelj. Sve što radim, vrti se u kuhinji, a obiteljski stol je nešto neprocjenjivo.
Njezine slatke kreacije izgledaju čarobno, a na svakoj fotografiji bloga Od slatkoga slađe može se vidjeti ljubav, profesionalnost i veliki trud. Već osam godina je pravi primjer food blogerima na ovom području, a kruna njezinog uspjeha su tri tiskane kuharice u kojima je podijelila svoja znanja i iskustva.
Kuhanje je sinonim za obitelj
Na pitanje što je za nju kuhanje, kao iz topa nam je odgovorila „obitelj!“. Sve što radi, vrti se u kuhinji, a obiteljski stol je nešto zaista neprocjenjivo. Govori da je najviše inspiriraju ljudi oko nje, a u njezinom poslu sudjeluje cijela obitelj.
Imam tri sina, oni su me uputili u dosta toga, a posebno što se tiče digitalnog marketinga. Uvijek su mi oslonac i pitam ih za savjet. Najmlađi sin se bavi videom, a dva starija sina digitalnim marketingom, ponosno govori Mirjana.
Mirjana kaže da je od malih nogu nešto kuhala i peckala. U njezinoj obitelji je bilo četvero djece. Ona je bila najmlađa i uvijek je uz mamu i sestre učila kako kuhati.
Jednom sam dala recept svojoj prijateljici. Recept joj nije uspio pa smo probale zaključiti što je pošlo po krivu. Pitala sam ju je li namazala tepsiju, a ona mi je rekla da to nije pisalo. E, onda sam recepte počela pisati još detaljnije. I tako je sve krenulo, opisuje nam Mirjana početak svoje slatke priče. .
Davno smo u kuharicama naših mama imali samo popise sastojaka. I to je to – izvoli i kuhaj. To je Mirjani bila inspiracija da recepte počne pisati detaljno. Ubrzo je počela i fotografirati hranu, a prijateljica joj je jednom prilikom rekla da ne bude sebična i da fotografije podijeli i s drugim ljudima.
Kad se male ruke slože...
Kad je krenula s blogom, imala je cilj u prvih pet godina napisati jednu kuharicu. Krenulo joj je toliko dobro da je u četiri godine napravila tri tiskane kuharice, a četvrta je u planu.
Nije lako napraviti kuharicu. Nema spavanja, puno proučavanja, fotkanja. Imala sam dobru ekipu pokraj sebe. Dvije prijateljice su mi lektorice, prijatelj mi je dizajner, muž je preko svoje firme bio izdavač i podučio me poduzetništvu, a klinci su mi davali ideje, govori Mirjana.
U jednom trenutku je shvatila da je naporno raditi u školi s djecom, a uz to još raditi i blog. Izabrala je blog i malo odmorila od škole. Ali nije dugo izdržala. Njezina ljubav prema klincima je neizmjerna i uvijek bi ih birala prije bloga pa im se prije dvije godine i vratila.
Kad sam bila mala uvijek sam govorila da ću biti frizerka. Ali opet bih bila učiteljica. Učiteljicu bih birala i prije food blogerice. Djeca te toliko dižu i daju ti snagu i energiju. Jako je teško s njima raditi. Ima dana kad se pitaš kako ću ja ovo, ali oni su toliko dragi i dobri da jednostavno ne možeš bez njih. Teško se opredijeliti, ali sad trenutno mi trebaju djeca. Oni su izvor sreće, kaže Mirjana i dodajte da uspjeh u životu ne dolazi preko noći.
Uspjeh ne dolazi preko noći
Mladima koji žele krenuti ovim putem bih poručila da ne kreću u ovaj posao ako se žele odmah obogatiti. Ja sam prvih godina radila za nula kuna. Jako puno truda i rada treba kako biste uspjeli u ovome poslu. Ne možete očekivati uspjeh preko noći. Od ovoga se može lijepo živjeti, nakon puno odricanja, zaključila je Mirjana.
Iako je već dugo u ovom poslu, samoj sebi je najveći kritičar. Njezin životni poziv je učiti i oblikovati mlade ljude, ali i sama je takva – borac koji smatra da je cijeli život škola i koji zna kako svoj život učiniti sretnim i ispunjenim.
