Svaki lošinjski brod, kad bi isplovio iz luke na daleko putovanje, pristao bi u jednoj od najljepših lošinjskih uvala...
Riječ je o uvali Čikat kod crkvice Annunziata gdje bi se posada iskrcala te u crkvici s obiteljima izmolila krunicu prije rastanka.
Kao simbol tradicije, ljubavi i vjernosti pomoraca i njihovih supruga, kreirana je umjetnička skulptura „Addio“.
Brončana skulptura visoka 178 centimetara svoje mjesto pronašla je na istom mjestu na kojem su godinama u prošlosti lošinjske supruge pozdravljale svoje pomorce, a izradila ju je akademska kiparica Zvonimira Obad.
Posvećena je Mariji Stuparić, ženi kapetana Aldebranda Petrine koja ga je mašući pozdravljala dok je plovio u daljinu.
Addio, moj ljubljeni!, govorila je u vjetar i mahala bijelim facolićem (rupcem) jedrenjaku koji je nestajao na horizontu. Potom bi se vratila u crkvicu Navještenja Marijina da se još jednom pomoli za njegov sretan povratak.
Želja nam je bila na atraktivan, moderan i pomalo apstraktni način odati počast svi ženama pomoraca koje su ih ispraćale i čekale njihov povratak. Zadržana je forma klasične skulpture, uz siluetu vešte, izvedba je prozračnija i jedinstvena. Skulptura je u naravnoj veličini, na stražnjoj strani je motiv koji se inače nalazio na bendicama lošinjskih žena, a koji se može vidjeti kod nas u stalnom postavu, objasnila je ravnateljica Lošinjskog muzeja Zrinka Ettinger Starčić.
Akademska kiparica i autorica skulpture, Zvonimira Obad objasnila je kako se radi o likovnoj interpretaciji skulpture. Zapravo se radi o formi žene u nošnji koja se slojevito gubi u prostoru, a koju "odnosi vjetar".
Ideja dolazi od simbola tradicije koja pada u zaborav, a sve u svrhu zadržavanja prohujalog vremena te obnavljanja osjećaja pripadnosti sredini. Skulptura „Addio“ simbol je ljubavi i vjernosti, rekla je autorica Obad.