Sedmogodišnja curica u parkiću je nosila kratku majicu na 35 stupnjeva. U čemu je točno problem?
U curicama nije. Curice se vole odijevati kao, khm, curice. Slatko. Lepršavo. Minijaturno. Vole odjeću koju nose njihove prijateljice, starije sestre ili pjevačice. Nema curice koja voli biti zakopčana do grla i sa suknjom do poda. Curice vole i crop topove. To su one kratke majice, ako kojim slučajem ne znate. U dječjoj glavi crop top nije seksualni simbol. To je samo slatka majica. Neke majke to shvaćaju pa dopuste djeci da to nose.
Ali onda slušaju komentare o svojoj djeci kako je to preseksi za djecu. Seksi je? Zašto vam smeta dijete koje usred ljeta na 35 stupnjeva nosi majicu koja otkriva malo trbuha?
Stalno se prebacuje odgovornost na djevojčice i žene
Crop top mi se ne sviđa, ali uopće nije stvar u tome. Crop top je komad odjeće. Ništa više. Odakle dolazi ta nelagoda zbog koje nam kad vidimo djevojčicu u crop topu prva misao nije "vruće je vani", nego "to nije primjereno"? Od nas.
Nikako da prestanemo prebacivati odgovornost na djevojčice i žene. Čim žena doživi nasilje, a pritom je nosila minicu, sijaset internet ratnika u komentarima će komentirati da je izazivala.
I onda tako curice odgajamo da se "smanje", samo kako se muškarcu ne bi stvorila na putu.
Nemoj nositi minicu.
Nemoj nositi dekolte.
Nemoj nositi usku haljinu.
Nemoj hodati sama.
Nemoj se previše smijati.
Nemoj ovo.
Nemoj ono.
Odjeća nije pozivnica
A da malo okrenemo loptu? Kad odrasli muškarac komentira djevojčicu u crop topu, gdje je problem? Hint: nije u crop topu. Ako muškarac vidi nešto zavodljivo u tome, popričajte s njim.
Najapsurdnije je od svega što smo došli do točke da se mala djeca na plažama odijevaju sve više i sve ranije jer postoji opravdani strah da će ih netko fotografirati, komentirati ili gledati na način na koji nitko normalan ne bi trebao gledati dijete.
Ajmo ne seksualizirati tuđe tijelo i misliti da je odjeća pozivnica. Nemojmo neke tuđe impulse pretvarati u odgovornost cura.